Zamjena kazne zatvora novčanom uplatom do 36.500 KM izaziva raspravu o jednakosti pred zakonom u BiH

Osuđeni u Bosni i Hercegovini mogu otkupiti kaznu zatvora do jedne godine po cijeni od 100 KM po danu, što otvara pitanje pravednosti za građane različitih imovinskih statusa.

Prema važećim zakonima u Bosni i Hercegovini, osuđeni za određena krivična djela imaju mogućnost da kaznu zatvora do jedne godine zamijene novčanom uplatom, uz utvrđenu tarifu od 100 konvertibilnih maraka (KM) po danu. Time ukupni iznos za otkup godišnje kazne doseže 36.500 KM, što u prosjeku premašuje trostruku godišnju neto platu u zemlji. Ova zakonska mogućnost, iako formalno predviđena za sve osuđenike, izaziva javnu raspravu o pitanjima stvarne jednakosti i dostupnosti alternativnog kažnjavanja.

Stručnjaci iz oblasti prava ističu da model zamjene zatvorske kazne novčanom uplatom postoji i u drugim evropskim zemljama, ali da je u tim pravnim sistemima visina novčane kazne najčešće prilagođena prihodima i imovinskom stanju osuđenika. Profesor ustavnog prava Davor Trlin smatra da, iako norma formalno važi za sve, u praksi dolazi do razlike između formalne i stvarne jednakosti. “Lice sa značajnijim finansijskim sredstvima može realno izbjeći izdržavanje kazne zatvora, dok osoba slabijeg imovnog stanja tu mogućnost nema. To predstavlja posrednu diskriminaciju na osnovu imovinskog statusa”, naveo je Trlin u izjavi medijima.

On je pojasnio da kratkotrajne kazne zatvora često ne ostvaruju značajan preventivni efekat i mogu izazvati negativne socijalne posljedice, zbog čega je uvođenje alternativnih sankcija, poput novčanih kazni ili rada za opće dobro, u skladu s modernim pravnim trendovima. Ipak, Trlin upozorava da jedinstvena tarifa za sve ne može osigurati pravičnost, jer iznos od 100 KM dnevno za nekoga može biti ozbiljna kazna, dok za drugog predstavlja zanemariv trošak.

Milan Blagojević, pravni stručnjak, naglašava da je zamjena kazne zatvora novčanom uplatom pravo, a ne obaveza, te da sudovi imaju ovlaštenje da u svakom pojedinačnom slučaju odluče da li će dozvoliti takvu zamjenu, nezavisno od imovinskog statusa osuđenika. “Ako sud savjesno procijeni sve relevantne okolnosti, otkup kazne neće biti privilegija samo imućnih građana”, istakao je Blagojević.

Kao alternativu novčanoj uplati, stručnjaci predlažu širu primjenu društveno korisnog rada, posebno za osobe koje nemaju mogućnost da plate traženi iznos. “Društveno koristan rad može biti efikasna mjera za siromašne osuđenike, jer se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izdržavanja zatvorske kazne ili finansijskog opterećenja koje ne mogu podnijeti”, smatra Blagojević.

U poređenju s evropskim praksama, brojni pravni sistemi prilagođavaju iznos novčanih kazni prema prihodima osuđenika, nastojeći tako izbjeći diskriminaciju i postići pravednost u izvršenju kazni. U Bosni i Hercegovini, međutim, iznos ostaje fiksan, pa je javna rasprava o potrebi reforme ovog instituta sve aktuelnija, s ciljem da sankcije budu jednako dostupne i djelotvorne za sve građane, bez obzira na visinu ličnih primanja.