Maja iz Vrdila sama podiže jedanaestoro djece nakon gubitka muža

Nakon porodične tragedije, svakodnevica ove majke obilježena je zajedništvom, izazovima i vjerom u bolje sutra

Maja Kovačević iz sela Vrdila kod Kraljeva već sedam godina sama odgaja jedanaestoro djece, nakon što je ostala bez supruga. U njenom domu odrastaju osam dječaka i tri djevojčice, a razlika u godinama među djecom unosi posebnu dinamiku i energiju. Najstarija kćerka Milica je studentkinja i, kako Maja ističe, velika podrška cijeloj porodici. “Milica mi mnogo pomaže. Ona je zaista jedna zdrava i stabilna osoba i velika podrška”, kaže Maja. Najmlađi sin Đorđe ove godine prvi put polazi u školu.

Organizacija života u tako velikoj porodici zahtijeva mnogo strpljenja i međusobne pomoći. Svako dijete ima svoje obaveze – dok jedni pomažu u kuhinji, drugi donose drva ili brinu o kućnim ljubimcima. Priprema obroka je posebno izazovna, jer je za jedan ručak potrebno i do četiri kilograma mesa. “Nekada je dva kilograma roštilja bilo dovoljno, sada nam treba skoro četiri. Ali nama je spremanje hrane veliki užitak. Sve radimo zajedno”, otkriva Maja.

Finansijske poteškoće su sastavni dio njihove svakodnevice, a najveći izdaci odlaze na nabavku hrane. Da bi dodatno obezbijedila prihode za porodicu, Maja je počela da piše knjige za djecu, inspirisane životima srpskih svetiteljki i istorijskih ličnosti. “Pisala sam o Svetoj Petki, Svetoj Anastasiji, Milunki Savić, mitropolitu Amfilohiju i kneginji Persidi Karađorđević”, navodi ona, naglašavajući kako je tim knjigama željela istaknuti snagu i posvećenost žena kroz istoriju.

Porodična tragedija dodatno je učvrstila njihovu vezu sa vjerom, koja je, prema Majinim riječima, bila ključna u prevazilaženju najtežih trenutaka. Djeca često postavljaju pitanja o gubitku oca, a Maja nastoji odgovarati iskreno i iz srca. Iako su se u početku suočavali s nerazumijevanjem i osudama zbog broja djece, danas im je najvažnija međusobna podrška i ono što sami misle o sebi. Maja ističe: “Danas mi je važno samo šta Gospod misli o meni. A šta će ljudi reći, to više nije toliko bitno.”

Porodične nesuglasice nisu rijetkost, ali večeri uvijek završavaju zajedničkim razgovorima. Najviše sreće osjeća kada su svi okupljeni za istim stolom, posebno tokom praznika. “Najljepše mi je kada su praznici i kada smo svi na okupu. Tada shvatim da je to najveće bogatstvo koje čovjek može da ima”, kaže ona.

Maja vjeruje da će ljubav i bliskost ostati među njenom djecom, bez obzira na to gdje ih život odvede. “Kilometri mogu da razdvajaju ljude, ali kada smo u ljubavi i molitvi zajedno, mi smo zapravo jedni pored drugih.”