Betty Mahmoody preživjela zatočeništvo zbog braka u Iranu

Njena borba za slobodu i zaštitu kćerke inspirisala je žene širom svijeta

Betty Mahmoody, Amerikanka koja je živjela mirnim životom u Mičigenu sa suprugom iranskog porijekla Sajedom Bozorgom Mahmoodyjem i njihovom kćerkom Mahtob, doživjela je dramatičnu životnu prekretnicu 1984. godine. Tada je prihvatila suprugov prijedlog da zajedno posjete njegovu porodicu u Teheranu, iako je imala određene sumnje zbog tadašnje političke situacije i rata u Iranu.

Po dolasku u Teheran, Betty se suočila s potpuno drugačijim društvenim normama i ograničenjima koja su važila za žene. U porodici svog muža naišla je na stroga pravila ponašanja i oblačenja, a njena sloboda kretanja bila je znatno ograničena. Planirani dvonedjeljni boravak pretvorio se u noćnu moru kada joj je suprug saopštio da neće moći napustiti Iran i rekao: “Sada si u mojoj zemlji, povinovaćeš se mojim zakonima.” Prema iranskim zakonima, kao supruga Iranca, Betty nije imala mogućnost da sama napusti zemlju bez njegove dozvole.

Tokom narednih 18 mjeseci, Betty je bila izložena fizičkom i psihičkom zlostavljanju, svakodnevno pokušavajući zaštititi kćerku i pronaći izlaz iz zatočeništva. Uviđajući da otvoreni otpor ne daje rezultate, odlučila je promijeniti pristup i graditi povjerenje kod muževe porodice, što joj je omogućilo da povremeno izlazi sama i potajno traži pomoć.

Krajem januara 1986. godine, Betty je iskoristila odsustvo supruga i zajedno s petogodišnjom Mahtob pobjegla uz pomoć krijumčara, prelazeći opasne planinske prevoje prema granici s Turskom. “Od struka naniže bila sam potpuno paralizovana i dva muškarca su me prenijela preko posljednje planine. Potpuno sam prepustila svoj život Bogu i verujem da nam je On pomogao”, ispričala je Betty o najtežim trenucima bijega. Nakon dugotrajnog i napornog puta, majka i kćerka uspjele su sigurno stići u Sjedinjene Američke Države.

Po povratku Betty je okončala brak i život posvetila podizanju svijesti o međunarodnim otmicama djece. Osnovala je humanitarnu organizaciju i godinama držala predavanja kako bi pomogla majkama u sličnim situacijama. “Moram da ispričam svoju priču kako bih pokušala da zaštitim djecu koju svakodnevno otimaju i odvode u strane zemlje”, naglasila je Betty. Svoje iskustvo opisala je u knjizi “Ne bez moje ćerke”, koja je postala međunarodni bestseler i ekranizovana. Njena kćerka Mahtob nastavila je samostalan život i javno govori o iskustvima koja su obilježila njihovu porodicu. Iako se Betty posljednjih godina povukla iz javnosti, njen doprinos borbi za prava žena i djece ostaje neizbrisiv.