Župnik Josip Vajdner o uskrsnim običajima u Briješću: Tradicija šarenih jaja i ‘uranka’ čuva duh zajedništva

U župi Briješće u Sarajevu, uskrsni običaji poput darivanja šarenih jaja i tradicionalnog ‘uranka’ i dalje igraju važnu ulogu u okupljanju porodica i zajednice.

U župi Briješće, koja se nalazi na području Sarajeva, uskrsni običaji i dalje predstavljaju bitan segment vjerskog i društvenog života. Josip Vajdner, župnik župe Briješće i glavni urednik Katoličkog tjednika, ističe da su tradicije vezane uz Uskrs, poput darivanja šarenih jaja i zajedničkog doručka, važne za očuvanje porodične i zajedničke povezanosti. U razgovoru za medije, Vajdner je naglasio da je suština Uskrsa u kršćanskoj vjeri obilježena Kristovom smrću i uskrsnućem, dok običaji predstavljaju simboličan način izražavanja vjere i zajedništva.

“Da bismo ispravno prenijeli poruku Uskrsa u savremenom društvu, važno je razumjeti i vrednovati tradicionalne običaje, ali i njihovu simboliku,” kazao je Vajdner. On smatra da je običaj šaranja i darivanja jaja posebno značajan među mlađim generacijama, jer nosi poruku dobra i solidarnosti. Pored toga, tradicionalni uskrsni blagoslov jela, kada vjernici nose pripremljenu hranu u crkvu na posvećenje, i dalje je nezaobilazni dio praznične proslave u većini katoličkih domaćinstava.

Komentarišući promjene koje su se dogodile u načinu obilježavanja Uskrsa posljednjih decenija, Vajdner ističe da živimo u vremenu u kojem se autoriteti gube, a individualizam i relativizam postaju sve izraženiji. Kao primjer navodi komercijalizaciju Božića i drugih praznika, dok Uskrs, prema njegovim riječima, nije u toj mjeri podložan potrošačkom duhu, budući da se običaji uglavnom svode na simbolično darivanje jaja i zajednički doručak.

Jedan od specifičnih običaja u Briješću je takozvani “Uskrsni uranak”. Prema riječima Vajdnera, ovaj običaj potiče iz perioda nakon Drugog svjetskog rata, kada su se muškarci iz župe okupljali rano ujutro na lokalnoj ledini, ložili vatru, čestitali jedni drugima Uskrs, tucali šarena jaja i konzumirali domaću rakiju. “Taj običaj, koji su nazvali ‘urankom’, bio je način da se izbjegne odlazak na misu, a muški dio zajednice bi potom išao od kuće do kuće i slavio praznik na svoj način,” objasnio je Vajdner. Dodaje da je nadmetanje u tucanju jaja često završavalo time da pobjednik ponese punu košaru kući, dok su žene koristile jaja za pripremu salata i drugih jela.

Danas se “uranci” uglavnom organiziraju u domovima pojedinih domaćina, a župnik Vajdner nastoji da svi učesnici prisustvuju i misi koja se održava u 11 sati. “Većina se odazove, ali uvijek ima i onih koji nastave slavlje na svoj način,” dodaje on.

Vajdner smatra da je Uskrs prilika za pomirenje i obnovu odnosa unutar porodice i sa komšijama, naročito tamo gdje su postojale nesuglasice. “Kroz običaj darivanja šarenih jaja šalje se poruka mira i zajedništva, što je posebno važno prenijeti mladim naraštajima,” zaključuje Vajdner. Smatra da je upravo njegovanje simboličnih gesti najbolji način očuvanja vjere i izgradnje pozitivnih odnosa u društvu.

Prema riječima župnika, iako se vrijeme i okolnosti mijenjaju, temeljne vrijednosti Uskrsa i dalje ostaju žive zahvaljujući običajima koji okupljaju porodice i jačaju osjećaj zajedništva u lokalnim zajednicama.