Nenad Lalatović otkrio detalje o karijeri u Crvenoj zvezdi i ponude iz inostranstva

Lalatović govorio o odanosti Crvenoj zvezdi, odbijenim milionima iz Meca i Marseja te iskustvu kao igrač i trener

Nenad Lalatović, bivši fudbaler i trener Crvene zvezde, podijelio je emotivne detalje iz svoje bogate karijere, ističući snažnu vezu s klubom iz Beograda. Lalatović je prošao sve omladinske kategorije Crvene zvezde i u periodu od 1994. do 2002. godine zabilježio 87 nastupa i postigao četiri gola, noseći i kapitensku traku. Kao igrač, osvojio je duplu krunu sa crveno-bijelima, dok je kao trener predvodio klub u teškoj sezoni 2014/2015.

Govoreći o svom odrastanju i prvim koracima u fudbalu, Lalatović je naglasio da je u omladinskim danima igrao iz ljubavi prema igri, a ne zbog novca ili slave. “Danas djeca igraju fudbal vjerujući da će imati neku korist. U moje vrijeme sam sa 16 i po godina otišao na kaljenje u OFK Beograd, igrao sa Zvezdanom Terzićem, pa bio na pozajmicama u Radničkom iz Kragujevca i Milicionaru. Igrao sam za 1.000 maraka mjesečno. Kada sam se vratio u Zvezdu, godišnja plata bila mi je 40.000 maraka i bio sam presretan”, istakao je Lalatović.

Posebno je istakao trenutke kada je imao priliku za unosne transfere. “Menadžer Dragan Ćalasan donio mi je ugovor iz Meca, četiri godine, po 700.000 maraka po sezoni. Tata je bio prisutan. Rekao sam da biram Zvezdu iako sam mogao zaraditi skoro tri miliona. Tata se hvatao za glavu, ali nisam mogao drugačije”, prisjetio se Lalatović. Nakon osvajanja duple krune, stigla je ponuda Olimpika iz Marseja, gdje je klub bio spreman platiti 8,5 miliona za transfer, a njemu ponuditi platu od milion godišnje. “Nisam otišao jer su navijači insistirali da ostanem. Uvijek sam izlazio u susret Zvezdi, pa čak i kada sam kasnije odlazio u Šahtjor.”

Lalatović je naglasio da u njegovo vrijeme menadžeri nisu imali toliku ulogu te da je sve dogovarao preko Dragana Džajića. “Danas menadžeri uzimaju djecu za male iznose, a roditelji često liječe svoje frustracije preko djece. Mnogi mladi igrači odlaze iz Srbije i nestaju.”

O najvećim nepravdama u sportu, Lalatović je rekao: “Možda je to sa Zvezdom. Kada sam odlazio, niko nije došao da se pozdravi sa mnom. Zvezda me boli mnogo. Dao sam život tom klubu i voljeću ga dok sam živ. Zvezda je moja igračka majka. Kao trener sam spasio klub i nije mi žao.”

Kao trener Napretka, Lalatović je bio ključan u osvajanju titule Crvene zvezde jer je njegov tim pobijedio Partizan rezultatom 2:0, što je Zvezdi donijelo trofej. “Srce me ponijelo, bio sam mlad, ne bih sada tako postupio”, priznao je.

Na kraju je dodao da je prilikom povratka u Zvezdu, kada su ga kontaktirali Zvezdan Terzić i Slaviša Kokeza, imao jasnu viziju tima sa mladim igračima poput Aleksandra Čavrića, Radeta Krunića, Slavoljuba i Dragoljuba Srnića te Vujadina Savića.

Lalatović je izrazio želju da mu se klub odužio i da mu omogući da kao trener osvoji titulu i kup, ali do toga nije došlo. Ipak, poručio je da će uvijek voljeti Crvenu zvezdu i Vojvodinu, gdje je kao trener osvojio Kup Srbije.