Zašto neke žene odlučuju da ne prihvate hemoterapiju nakon dijagnoze raka

Lična uvjerenja, strah od nuspojava i potreba za podrškom često utječu na odluku o liječenju

Kada žena u dobi između 40. i 70. godine dobije dijagnozu raka, odluka o vrsti liječenja postaje izuzetno važna i često izaziva brojne dileme u porodici. Iako ljekari najčešće preporučuju hemoterapiju kao osnovnu terapiju za mnoge vrste karcinoma, određeni broj žena odlučuje da ne prihvati ovu opciju. Razlozi za takvu odluku su individualni i često duboko lični.

Jedan od najčešćih uzroka odbijanja hemoterapije jesu strahovi povezani s nuspojavama, kao što su gubitak kose, mučnina, umor i fizička slabost. Osim toga, lična ili religijska uvjerenja, kao i loša iskustva s liječenjem u porodici, mogu utjecati na izbor terapije. Neke pacijentkinje osjećaju da nisu dovoljno informirane o procesu liječenja ili im je potrebno više vremena da shvate sve dostupne opcije.

Važno je da žene, nakon što im ljekar postavi dijagnozu, dobiju detaljna objašnjenja o vrsti i stadiju raka, kao i o svim mogućim terapijama – uključujući operaciju, hemoterapiju, zračenje, imunoterapiju i ciljanu terapiju. Pravo na informaciju i mogućnost postavljanja pitanja su temelj za donošenje odluke o liječenju.

“Razumijem da je strah od hemoterapije veliki, ali važno je da žene dobiju sve informacije i jasno razumiju prednosti i rizike svake opcije”, ističe dr Marina Jovanović, onkolog. Dodaje da se savremene hemoterapije često kombinuju s lijekovima koji mogu ublažiti neugodne nuspojave te da je važno razgovarati sa ljekarom o svim brigama.

Za žene koje se odluče da ne prihvate aktivno onkološko liječenje, ljekari su dužni upoznati ih s palijativnom njegom. Palijativna njega ne liječi samu bolest, ali pomaže da se ublaže bol, mučnina, gubitak apetita i drugi simptomi, s ciljem poboljšanja kvaliteta života. Ovakva njega može se organizirati kod kuće, u bolnici ili specijaliziranim ustanovama, uz podršku tima stručnjaka i porodice.

Preporučuje se da žene koje se suočavaju s ovakvim odlukama razgovaraju sa svojim ljekarom, psihologom ili savjetnikom. Porodica i prijatelji mogu biti važan oslonac, ali na kraju svaka žena ima pravo samostalno donijeti odluku o svom liječenju. Za tačnu dijagnozu i savjet obratite se ljekaru.