Zoran Đorđević upozorava na gubitak povjerenja u društvu zbog širenja lažnih informacija

Bivši ministar ističe da sveprisutna tehnologija i mogućnost falsifikovanja podataka potkopavaju osnovno povjerenje među građanima u savremenom društvu.

Zoran Đorđević, bivši ministar, u autorskom tekstu skreće pažnju na alarmantnu pojavu gubitka povjerenja u društvu usljed širenja digitalno generisanih lažnih informacija, što ima sve veći uticaj na svakodnevni život građana i funkcionisanje institucija. Đorđević navodi da je najopasnija promjena savremenog doba to što su tradicionalni svjedoci istine nestali, a tehnologija omogućava kreiranje uvjerljivih, ali izmišljenih dokaza u svega nekoliko sekundi.

Prema njegovim riječima, dok je nekada istina zahtijevala potvrdu kroz konkretne tragove poput potpisa, svjedočenja i pisanih dokumenata, danas je moguće proizvesti snimke ili citate koji nikada nisu postojali. “Tehnologija je postala mašina za uvjerljivost, a uvjerljivost može biti opasnija od laži, jer nas uspavljuje i podstiče na sumnju čak i prema istinitim informacijama”, istakao je Đorđević u autorskom tekstu.

On upozorava da u takvoj atmosferi dolazi do paradoksa: iako je društvo hiper-dokumentovano, raste osjećaj nepouzdanosti i nesigurnosti. Kada građani počnu redovno sumnjati u autentičnost informacija, povjerenje kao temelj društvenih odnosa postaje narušeno. Đorđević navodi da se ova pojava jasno osjeća i u poslovnom okruženju u Srbiji, gdje svi traže garancije, te u porodičnim i prijateljskim odnosima, gdje se riječi i obećanja sve više preispituju.

“Povjerenje nije sentimentalna kategorija, već osnovna infrastruktura društva, poput mosta. Kada nestane povjerenja, čak i najjednostavniji dogovori postaju komplikovani pregovori, a međuljudski odnosi gube spontanost i iskrenost”, navodi Đorđević. On dodaje da su danas najvažniji resursi ne toliko kreativnost, koliko integritet – osobina koju, za razliku od vještina i znanja, nije moguće simulirati tehnologijom. Integritet, kako tvrdi, ostaje kao posljednja linija odbrane pojedinca u društvu preplavljenom simulacijama i lažima.

Đorđević predlaže praktičan eksperiment: sedam dana zaredom svako jutro zapisati jednu malu, konkretno provjerljivu obavezu i uveče provjeriti da li je ispunjena. “Nije problem što nemamo snage za velike promjene, već što smo prestali poštovati vlastitu riječ”, istakao je.

Osim toga, Đorđević smatra da osjećaj sigurnosti ne proizlazi samo iz materijalnog statusa, već i iz uvjerenja da sutra ima smisla, što se ogleda u dostojanstvu rada i poštovanju mjere u ambicijama i odnosima. On upozorava da navikavanje na izvanredne okolnosti, stalne krize i alarmantne vijesti može dovesti do gubitka osjećaja za ono što je istinski važno.

Na kraju, Đorđević naglašava da je izgradnja povjerenja kroz svakodnevne male odluke i držanje do vlastite riječi osnov svake lične i društvene slobode. “Država je zbir navika svojih građana, a karakter se gradi na sitnicama koje niko ne lajkuje”, zaključuje Đorđević, pozivajući na povratak osnovnim vrijednostima kao što su integritet, odgovornost i poštovanje datih obećanja.