Muhamed Bikić emotivno govorio o Želimiru Vidoviću Keliju i sportskim počecima

Poznati sportski novinar zaplakao prisjećajući se žrtve Kelija, a otkrio i detalje o svojim dokumentarcima i podršci porodice

Muhamed Bikić, jedan od najpoznatijih sportskih novinara i autora u Bosni i Hercegovini, bio je gost u intervjuu gdje je govorio o svojoj bogatoj karijeri, počecima u sportskoj redakciji, ali i o emotivnim trenucima vezanim za Želimira Vidovića Kelija. Bikić je istakao da su njegovi profesionalni koraci krenuli iz prve sportske redakcije, a da je ljubav prema sportu prisutna u njegovom životu još od djetinjstva, kada je, kako kaže, s loptom trčao po hodnicima i sobama, razbijajući prozore i saksije.

Odrastanje u Jugoslaviji obilježeno je velikim sportskim uspjesima, što je, prema riječima Bikića, uticalo na cijelu njegovu generaciju. “Kada smo bili prvaci Evrope u rukometu, svi smo igrali rukomet. Kada smo bili prvaci u košarci, svi smo igrali košarku. Kada je Boba Živojinović igrao Australian Open, svi smo igrali tenis. Vaterpolo nismo mogli u Sarajevu, ali jesmo u Zaostrogu, kada smo bili prvaci svijeta u vaterpolu. Ti rezultati bivše Jugoslavije su ponukali našu generaciju da volimo sport”, naglasio je Bikić.

Ratne devedesete ostavile su dubok trag na njegov život i karijeru. Bikić je posebno izdvojio period služenja vojske, ali i trenutke provedene na Trgu heroja, gdje su između straža igrali lopte. “Padne granata, meni je jednom sreća bila da mi je ekipa ispala pa se nisam zadesio tu. Bilo je nekoliko mrtvih i ranjenih. Mi koji smo bili u opkoljenom Sarajevu, znamo šta smo sve preživljavali”, prisjetio se Bikić. Tokom rata upisao je Pravni fakultet, a danas je upisao i doktorske studije, s namjerom da sportsko pravo postane predmet na fakultetima.

Posebno emotivan trenutak u razgovoru bio je kada je Bikić govorio o realizaciji dokumentarnog filma “Keli” posvećenog Želimiru Vidoviću. Suze su mu potekle dok je govorio o Kelijevoj žrtvi. “Mislim da su 2004. godine našli Kelijeve posmrtne ostatke i ukopan je na Barama u dresu Sarajeva. U ljeto 2018. smo završili snimanja i promovirali smo film na rođendan FK Sarajevo 24. oktobra. Napravit će se poslije još devet filmova, ali nijedan nije bio kao ‘Keli’. I sad me emocije drže. Na odjavnoj špici, cijela sala tri do pet minuta ustaje, plješće i plače. Film je toliko emotivan. Dati život spašavajući drugog, nema ništa svetije na ovom dunjaluku, a to je naš heroj Želimir Vidović uradio. Ja sam te večeri bio toliko emotivan, evo i sada je suza potekla”, rekao je Bikić.

Osim filma o Keliju, Bikić je realizirao dokumentarce o Hasetu, Škiji, Ivici Osimu, Olimpijadi u Sarajevu, jubileju Željezničara i drugim važnim ličnostima i događajima bosanskohercegovačkog sporta. Neostvarena želja mu je dokumentarni film o Safetu Sušiću, za kojeg kaže da još nije pristao na projekat.

Bikić je pohvalio i film “Leptiri bez krila” autora Anela Džankovića, koji govori o izuzetnoj priči dva bh. paraplivača, Ismaila Zulfića i Ismaila Barlova.

U razgovoru je posebno istakao važnost podrške porodice, a naročito supruge Jasmine, koja pregledava gotovo sve njegove tekstove i daje svoj doprinos u filmovima. Njihov sin Hamza je softverski inženjer, dok je Jasmina objavila zbirku poezije “Tabakera”.

Želimir Vidović Keli, rođen 17. novembra 1953. godine, bio je poznat kao fudbaler koji je svoju karijeru započeo u Igmanu iz Ilidže, igrao za Bosnu, Koševo, austrijski GAK, te bio reprezentativac bivše Jugoslavije. Nestao je 17. maja 1992. godine, spašavajući ranjene sugrađane iz opkoljenog Sarajeva. Dokumentarni film o njemu snimljen je na lokacijama koje nose njegovo ime, a sahranjen je u dresu Sarajeva na Barama.