Porodica
Majka ispričala kako doji četvorogodišnju kćerku i s kakvim reakcijama se susreće
Šinaj Viser pojašnjava kako produženo dojenje pomaže njenim kćerkama i zašto ne planira prisilno odvajanje
Foto Izvor: Pexels
Šinaj Viser pojašnjava kako produženo dojenje pomaže njenim kćerkama i zašto ne planira prisilno odvajanje
Tridesetčetvorogodišnja Šinaj Viser odlučila je javno podijeliti svoje iskustvo produženog dojenja, ističući kako još uvijek doji svoju četvorogodišnju kćerku, ali i mlađu kćerku od 20 mjeseci. Njena priča izazvala je burne reakcije, a komentari pratilaca kreću se od potpune podrške do oštrih kritika. Viser tvrdi da joj je najvažnije uvažiti potrebe svoje djece, naglasivši: “Produženo dojenje ne praktikujem zbog svoje udobnosti, već zato što vjerujem da odgovara potrebama moje djece.”
Ova majka objašnjava da je kroz istraživanje različitih kultura i naučnih radova shvatila kako produženo dojenje u prošlosti nije bilo rijetkost, te da su današnje norme uglavnom stvar kulture, a ne biologije. Prema njenim riječima, stariju kćerku doji povremeno, najčešće kada ona to sama zatraži, a ponekad prođu i dani bez potrebe. Opisuje te trenutke kao kratke i smirene, isključivo vođene djetetovim ritmom. S mlađom djevojčicom situacija je drugačija – dojenje je češće, naročito tokom noći ili za vrijeme rasta i nicanja zubića.
Za četvorogodišnju kćerku, navodi Viser, dojenje više nema nutritivnu, već prvenstveno emocionalnu vrijednost. Smatra da joj pomaže da se smiri, uravnoteži osjećanja i osjeti sigurnost. “Dojenje pruža mom djetetu osjećaj sigurnosti i emotivne ravnoteže”, ističe Šinaj. Dodaje da vjeruje kako prava samostalnost dolazi iz sigurne povezanosti s roditeljem, a ne iz prisilnog odvajanja.
Na pitanje kada planira da prestane s dojenjem, Viser odgovara kako će to prepustiti prirodnom toku i potrebama svojeg djeteta. Primjećuje da starija kćerka sama postepeno smanjuje potrebu za dojenjem i smatra da takav proces ne treba forsirati. Njeno iskustvo izazvalo je mnogo pažnje i otvorilo raspravu o granicama i smislu produženog dojenja, ali ona ostaje pri stavu da najbolje poznaje potrebe svojih kćerki i da svaka porodica treba pronaći vlastiti put.
