Kompanije savjetuju protiv četiri mita u pregovorima o plati, upozorava konsultantica

Bivša analitičarka za kompenzacije iz Salary.com ističe da se oslanjanje na tržišna istraživanja i ‘tvrdi pregovori’ često pogrešno tumače u poslovnom okruženju

Gerta Malaj, bivša savjetnica za određivanje plata u firmama i stručnjakinja koja je radila u Salary.com, upozorava da mnogi profesionalci griješe kada pregovaraju o svojoj plati, oslanjajući se na široko rasprostranjene, ali pogrešne savjete. Malaj je istakla četiri najčešća mita koja mogu negativno uticati na ishod pregovora o kompenzaciji, naglašavajući važnost razumijevanja stvarnog tržišnog konteksta i dinamike unutar kompanija.

Prema njenim riječima, prvi mit je pretpostavka da tržišno istraživanje automatski određuje vašu tržišnu vrijednost. Iako su podaci o prosječnim platama korisni, Malaj napominje da firme često koriste dodatne interne parametre, uključujući budžet, ekonomske prilike i specifične potrebe tima, što može značajno odstupati od objavljenih prosjeka. Drugi mit odnosi se na ideju da je „igranje na teško dostupnog” efikasan način pregovora, dok u praksi ovakva strategija može rezultirati gubitkom povjerenja poslodavca ili čak propuštanjem prilike za zapošljavanje.

Treći pogrešan savjet na koji Malaj upozorava jeste da treba čekati da kompanija prva iznese prijedlog plate. Ona smatra da kandidati koji jasno komuniciraju svoja očekivanja o kompenzaciji često brže dolaze do fer ponude, dok pasivnost može dovesti do slabije pozicije u pregovorima. Četvrti mit je vjerovanje da je svaka ponuda firme konačna i da nema prostora za daljnje pregovore, iako većina poslodavaca zapravo očekuje određeni nivo pregovaranja, a fleksibilnost postoji u skoro svakom slučaju.

Malaj zaključuje da je razumijevanje šireg ekonomskog okruženja, ali i unutrašnje logike kompanija, ključno za uspješne pregovore o plati. Profesionalci bi, prema njenim savjetima, trebali koristiti realne podatke, biti transparentni i izbjegavati strategije bazirane na neprovjerenim savjetima. Ovakav pristup, smatra ona, povećava vjerovatnoću postizanja optimalnih i održivih kompenzacijskih paketa za sve strane.