Vedrana Rudan otvoreno o borbi s bolešću: Dvije godine umirem, a ništa se ne dešava

Poznata hrvatska književnica na blogu podijelila lične misli o životu s kancerom, bez uvijanja i uljepšavanja

Vedrana Rudan, poznata hrvatska književnica, ponovo je pokrenula lavinu reakcija u regionu svojim najnovijim blog tekstom. Na ličnom blogu pod nazivom “Djevojka sa metastazama”, Rudan je iskreno podijelila svoja osjećanja i svakodnevnicu u borbi sa kancerom, ne zaobilazeći teške teme i emocije.

U tekstu objavljenom prije nekoliko dana, Rudan je bez zadrške napisala: “Dvije godine umirem i ništa se ne dešava. Doktori su mi obećali brzu smrt, ukućani skrivaju koliko im je dosta. Loši smo glumci.” Ovim riječima otvara priču o svakodnevnim izazovima, odnosima s bližnjima i specifičnoj dinamici koju bolest unosi u porodični život.

Ne bježeći od direktnosti, Rudan naglašava osjećaj usamljenosti i frustracije: “Znam da je ljutnja umjetna, žrtva glumljena, a života pun kura*. Želiš pobjeći, ali nemaš kamo. Druga strana je dobra i pristojna. Što želiš? Što želiš? Kako ti mogu pomoći?” piše Rudan, pokazujući da iza svakodnevnih pitanja i pokušaja razumijevanja često stoji nemoć.

Jedan od najpotresnijih dijelova njenog bloga odnosi se na osjećaj krivice i unutrašnju borbu s bolešću: “Grozno je osjećati krivicu prema nekome. Osjećaš samo svrab i potrebu da nestaneš. Ja sam kriva? Jaaa? Neka ti bude. Ja sam kriva, kriva, kriva.”

Rudan na blogu otvoreno piše o svakodnevnim rutinama, humoru i ironiji koji joj pomažu da prebrodi teške trenutke. Iako je blog prepun ličnih ispovijesti, reakcije javnosti, kako se može zaključiti iz prethodnih objava, uglavnom su pune podrške, empatije i razumijevanja za njen otvoren pristup temi bolesti.

Podsjetimo, Vedrana Rudan već duže vrijeme vodi javnu borbu s kancerom, a kroz svoj blog nastoji bez uljepšavanja prikazati stvarnost života s teškom dijagnozom. Njene riječi često izazivaju snažne emocije kod čitalaca, a njena iskrenost i dalje ostaje prepoznatljiv znak njenog javnog djelovanja.