Emilija iz Uzbekistana zbog ljubavi pronašla novi dom u Kragujevcu

Umjetnica je hrabro ostavila rodni Taškent i porodicu kako bi započela život sa suprugom u Srbiji

Emilija Gavrilović, rođena Afretdinova, porijeklom Tatarka iz Taškenta, odlučila je prije tri godine napraviti veliku životnu promjenu: zbog ljubavi je napustila Uzbekistan i preselila se u Kragujevac. Njena priča počinje sasvim slučajno, kada je putem aplikacije za učenje jezika upoznala Čedomira, muškarca iz Srbije. Iako do tada nije znala praktično ništa o Srbiji, među njima je veoma brzo nastala bliskost, iako nisu govorili isti jezik. Dopisivanje je trajalo dva mjeseca, nakon čega je Emilija predložila Čedomiru da dođe u Uzbekistan kako bi se lično upoznali.

“Htela sam samo da učim jezik i upoznajem ljude, nisam verovala da tamo mogu da upoznam ljubav. Čak sam htela da obrišem aplikaciju, ali me je majka zaustavila i rekla da možda baš tu upoznam nekoga važnog”, prisjeća se Emilija. Prvi susret u Taškentu bio je pun iznenađenja, jer je Čedomir stigao ranije nego što je Emilija očekivala, a u početku su se sporazumijevali pomoću online prevodilaca. Toplina Emilijine porodice i njihovo brzo prihvatanje Čedomira olakšali su prve zajedničke trenutke.

Čedomir je planirao ostati dva mjeseca, ali je njegov boravak produžen na pola godine. Za to vrijeme, Emilijini roditelji su mu pomogli da se snađe u novoj sredini, dok su Emilija i Čedomir zajedno istraživali kulturne razlike i učvršćivali svoju vezu. Nakon nekog vremena odlučili su otputovati u Srbiju, gdje je Emilija upoznala Čedomirovu porodicu. Administrativne procedure zahtijevale su da prije puta u Srbiju odu u Moskvu po vizu, što je dodatno pojačalo emotivni značaj dolaska u Kragujevac. “Najteže mi je bilo da ostavim porodicu. Navikla sam na svoj život tamo, na sve što mi je poznato”, iskreno priznaje Emilija.

U Srbiji je naišla na srdačan prijem, a Čedomir je poštujući tradiciju zatražio dozvolu od njenog oca za brak. Zanimljivi su joj bili prvi utisci o novoj sredini: arhitektura, ljudi i hrana, a srpski jezik je ubrzo savladala kroz svakodnevnu komunikaciju. “Morala sam da budem među ljudima. Nisam mogla sama da učim kod kuće. Kroz razgovor i svakodnevni život sam naučila jezik”, navodi Emilija.

Nakon perioda provedenog u Srbiji, par se vratio u Taškent, gdje su proveli još dvije godine, vjenčali se i kupili stan. Ipak, na kraju su odlučili da se trajno presele u Kragujevac. Danas Emilija ima svoj atelje, bavi se umjetnošću i u svojim radovima spaja motive iz Uzbekistana i Srbije. “Imam svoj prostor, radim ono što volim i osećam da sam ostvarila ono o čemu sam maštala. Verujem u čuda i ovo je jedno od njih”, ističe Emilija. Njena priča je dokaz da ljubav, hrabrost i podrška porodice mogu pomoći da se prebrode i najveće životne promjene.