Majka iz Barselone ispratila kćerku riječima ljubavi prije eutanazije

Noelija Kastiljo Ramos odlučila okončati patnju nakon godina borbe, a porodica ostala uz nju uprkos neslaganju

Noelija Kastiljo Ramos, 25-godišnjakinja iz Barselone, preminula je sinoć u specijalizovanoj ustanovi putem eutanazije, uz emotivnu podršku svoje majke Jolande. Njena odluka došla je nakon višegodišnje borbe sa teškom depresijom i traumama koje je nosila iz djetinjstva, uključujući nasilje dok je boravila u centru za nezbrinutu djecu.

Pokušaj samoubistva 2022. godine ostavio je Noeliu s trajnim zdravstvenim posljedicama – ostala je paraplegičarka, a njeno mentalno stanje dodatno se pogoršalo. U godinama koje su uslijedile, ona i porodica prolazili su kroz zahtjevne pravne procedure kako bi dobila odobrenje za eutanaziju, dok su njeni roditelji sve vrijeme tražili načine da je odvrate od te odluke.

Majka Jolanda, iako nije podržavala eutanaziju, ostala je uz kćerku do kraja. U posljednjim satima, uputila joj je riječi podrške i ljubavi, nadajući se da će se možda predomisliti: “Ako ona ne želi da živi, ja to više ne mogu da podnesem. Nisam za eutanaziju, naravno da nisam, ali ću uvek biti uz nju do poslednjeg trenutka, dokle god mi ona to dozvoli.” Jolanda je dodala: “Molila sam se i razmišljala, nadajući se da će u poslednjem trenutku reći: ‘Predomislila sam se.'”

Porodici su tokom procesa stizale brojne poruke podrške, uključujući i konkretne ponude za pomoć, smještaj te finansijsku i psihološku podršku. Jedna od osoba obratila se riječima: “Znam da je poslednji trenutak, ali postoji li bilo kakva pomoć koju mogu da pružim Noeliji i njenoj porodici kako bi odložila ovu odluku? Spremna sam da ponudim sve što imam kako bi dobila fizičku i psihološku pomoć, bez obzira na cenu.”

Pravna borba oko Noelijine odluke trajala je godinama. Njen otac, uz podršku pravnih savjetnika, smatrao je da mentalno stanje može uticati na sposobnost donošenja informisane odluke. Sudovi u Španiji, kao i Evropski sud za ljudska prava, procijenili su da ima potpunu sposobnost odlučivanja o vlastitom životu.

Noelija je, u skladu s vlastitom željom, odlučila da roditelji ne prisustvuju samoj proceduri. Majka joj je ostavila poruku: “Ako me gledaš, ovo govorim za slučaj da želiš drugačije. Važno je da odluka bude tvoja, bez pritiska. Ako to dolazi iz tebe – ja sam tu. Kao što ću biti tu u teškim trenucima, biću tu i u onim dobrim.”

Ova teška priča otvara pitanja o pravu na dostojanstven završetak života, ali i o važnosti podrške osobama koje se bore sa ozbiljnim psihičkim stanjima, te značaju razumijevanja i empatije unutar porodice i društva.