Pravoslavni vjernici širom svijeta obilježavaju Vaskrs, tradicionalni praznik radosti i nade

Obilježavanje Vaskrsa, najvećeg hrišćanskog praznika, donosi brojne običaje i okuplja porodice širom regiona svake godine u proljeće.

Vjernici pravoslavne vjeroispovijesti širom svijeta danas obilježavaju Vaskrs, praznik koji simbolizira pobjedu života nad smrću i predstavlja centralni događaj u hrišćanskoj tradiciji. Ovaj praznik, čije se obilježavanje svake godine određuje prema crkvenom kalendaru, uvijek pada u nedjelju, a razmak između pravoslavnog i katoličkog Uskrsa može varirati do 35 dana, ovisno o načinu računanja.

Vaskrs se, prema vjerskom predanju, vezuje za uskrsnuće Isusa Hrista nakon njegovog raspeća na Golgoti. Prema pisanju brojnih hrišćanskih izvora, Isus je bio raspet u petak, a u nedjelju ujutro, anđeo je, prema vjerovanju, odvalio kamen sa groba, čime je simbolično otvoren put u vječni život za sve ljude. Sedmica koja slijedi nakon Vaskrsa naziva se Svetla nedjelja, a tokom nje se u crkvama pjevaju radosne pjesme koje, prema tradiciji, odražavaju veselje i nadu, čak i tokom pogrebnih službi u tom periodu.

Na dan Vaskrsa, sa zvonika pravoslavnih hramova širom regiona dugo odjekuju zvona, što označava dolazak praznika. Brojne porodice, naročito one sa djecom, odlaze na jutarnju službu, gdje se vjernici međusobno pozdravljaju tradicionalnim riječima „Hristos vaskrse” i odgovaraju sa „Vaistinu vaskrse”. Povratkom iz crkve, ovaj pozdrav razmjenjuju i ukućani, nakon čega domaćin pali svijeću, kadi tamjanom članove porodice i kuću, te se svi okupljaju za prazničnu trpezu.

Jedan od najprepoznatljivijih običaja ovog praznika jeste farbanje jaja. Prvo jaje, koje se boji u crvenu boju, naziva se „čuvarkuća” i prema narodnom vjerovanju ima posebnu zaštitnu moć. Tradicionalno, tim jajetom se djeci trljaju obrazi, a ukućani se umivaju vodom u kojoj su tokom noći bila jaja, dren, bosiljak i zdravac, što se posebno praktikuje u seoskim sredinama.

Pričešće je još jedan važan vjerski običaj vezan za ovaj praznik, a u nekim dijelovima Srbije prakticira se i u prirodi, uz jedenje mladih pupoljaka ili listova. U istočnoj i južnoj Srbiji poznat je ritual „komkanja”, gdje se elementi praznične trpeze potapaju u vino, a potom se svi ukućani napiju tog vina i izgovaraju želje za sreću i napredak.

Praznični dan, kako ističu vjerski zvaničnici i etnolozi, prilika je za okupljanje porodice, njegovanje zajedništva i podsjećanje na univerzalne vrijednosti nade, radosti i života. Tradicionalna vaskršnja trpeza, okupljanje i razmjena poruka mira i ljubavi predstavljaju suštinu ovog praznika i u savremenom društvu.

Prema riječima sveštenika i stručnjaka za tradiciju, Vaskrs ostaje jedan od najvažnijih praznika koji okuplja porodice i čuva vjeru u bolje sutra, a običaji koji ga prate ostaju živi i među mlađim generacijama.