Bošnjaci u Karamurselu njeguju bajramske običaje i jezik više od jednog stoljeća

Porodica Ridvana Ozkut-Šehovića i brojne druge bh. porodice u Karamurselu očuvaju tradiciju, pripremajući bajramske specijalitete i okupljajući se za praznike više od 140 godina

Bošnjaci koji žive u gradu Karamursel u Turskoj, među kojima je i porodica Ridvana Ozkut-Šehovića, i ove godine obilježavaju Bajram uz poštivanje tradicionalnih običaja naslijeđenih iz Bosne i Hercegovine. Karamursel, smješten u blizini Istanbula, dom je brojnim potomcima porodica koje su se iz BiH doselile prije više od 140 godina, a prema procjenama, između 35 i 40 posto stanovništva ovog grada porijeklom je iz Bosne i Hercegovine.

Ridvan Ozkut-Šehović, advokat i direktor kompanije, izjavio je da su njegovi preci iz Trebinja, dok je njegova nena poticala iz sela blizu Stoca. Ova porodica, kao i mnoge druge, kroz generacije je nastojala sačuvati kulturni i vjerski identitet. “Ramazan i Bajram za nas su vrijeme okupljanja. Kuće se posebno čiste i pripremaju, a i dalje se spremaju tradicionalna jela poput pite, ružica, baklave i hurmašica. Iako je život moderan, oko polovine porodica i dalje priprema ove specijalitete kod kuće, dok drugi kupuju gotove proizvode”, naveo je Ozkut-Šehović u razgovoru za medije.

On ističe da su praznici posebna prilika kada se mladi vraćaju iz većih turskih gradova u Karamursel kako bi zajedno sa porodicama obilježili Bajram. “Za Bajram ustajemo rano i odlazimo na bajram-namaz. Prije toga, po tradiciji, pojedemo komad baklave, što sam naučio od svog oca i djeda. Nakon namaza obilazimo mezarja i molimo se za naše preminule”, dodao je Ozkut-Šehović.

Posebna pažnja posvećuje se i jeziku. “Naši preci su govorili još ljepši bosanski. Mi se trudimo da ga sačuvamo kroz svakodnevni govor, iako smo školovani i na turskom jeziku”, rekao je Ozkut-Šehović, napominjući da se u porodicama i dalje njeguje običaj darivanja djece za Bajram, što se kod njih naziva ‘hašluk’.

Karamursel je danas prepoznatljiv po velikom broju bošnjačkih porodica, od kojih mnoge, poput Zupčevića, Agbabića, Glavovića, Ćerimagića, Begovića, Bijedića, Bilalovića i drugih, vuku korijene iz Hercegovine. Tačna brojka potomaka bošnjačkih porodica u ovom dijelu Turske nije poznata, ali procjene ukazuju na hiljade osoba koje i dalje čuvaju naslijeđene običaje.

Ozkut-Šehović naglašava i da lokalna turska zajednica pokazuje poštovanje prema bosanskoj tradiciji, a među mlađim generacijama česti su brakovi sa Turcima i Turkinjama. “Naša kultura je prihvaćena i voljena, a praznici su prilika da se tradicija prenese na nove generacije”, zaključuje Ozkut-Šehović.