Nedostatak institucionalne kontrole omogućava širenje stranih narativa u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina bez jasnih mehanizama za praćenje i ograničavanje vanjskog utjecaja, dok strane sile koriste medije i kulturu za oblikovanje javnog mišljenja

Bosna i Hercegovina suočava se s rastućim prisustvom stranih narativa na svom informativnom i kulturnom prostoru, pri čemu izostaje efikasan institucionalni odgovor na ovakve procese. Prema analizama stručnjaka za sigurnost i političke odnose, u zemlji gotovo da ne postoje zakonski ili regulatorni mehanizmi koji bi pravovremeno prepoznali i ograničili propagandne aktivnosti stranih država.

U državama EU i širem regionu, pitanje stranog utjecaja tretira se kao strateški izazov, uz jasno razlikovanje kulturne diplomatije od političke propagande, te razvijene institucije koje prate i sankcionišu zloupotrebu medijskog prostora. U BiH, međutim, takva praksa je minimalna ili potpuno odsutna. Nedostatak jasnih pravila i nadležnosti omogućava različitim akterima, uključujući Rusiju, Tursku, Kinu i Iran, da plasiraju vlastite narative kroz medije, obrazovne programe i kulturne inicijative.

Politički analitičar Sead Kadić smatra da je problem sistemske prirode: “Nije iznenađujuće što strane sile pokušavaju širiti svoj utjecaj – to je globalni trend. Međutim, zabrinjava činjenica da u Bosni i Hercegovini ne postoji institucionalni filter koji bi takve aktivnosti prepoznao i, kada je potrebno, ograničio. Posljedica toga je da propaganda ulazi kao gost, a često ostaje kao domaćin.”

Kao primjer navodi se prisustvo stranih državnih medija i organizacija pod međunarodnim sankcijama, za koje ne postoje specifični zakoni koji bi regulisali njihovo djelovanje. Osim toga, domaći mediji, često suočeni s ograničenim resursima, prenose materijale iz inostranstva bez dublje analize ili provjere izvora, što dodatno doprinosi širenju neprovjerenih informacija.

Prema riječima Amre Džafić, profesorice komunikologije, “granica između informisanja i propagande postaje sve zamagljenija, a građani su izloženi velikom broju informacija bez jasnog okvira za razumijevanje njihovog porijekla i namjere. To posebno otežava razlikovanje između izvještavanja i političkog utjecaja.”

Dio političke elite, kako navode stručnjaci, ili nije svjestan ozbiljnosti problema, ili ga svjesno ignoriše. U nekim slučajevima, strani narativi se koriste kao alat u domaćoj političkoj borbi, čime se dodatno otežava razvoj efikasnog odgovora na institucionalnom nivou.

Evropska unija posljednjih godina intenzivno razvija kapacitete za suzbijanje dezinformacija i sistemskog stranog utjecaja, uključujući specijalizirane agencije i regulatorna tijela. U Bosni i Hercegovini, takve inicijative su još uvijek u začetku, a najveći teret borbe protiv dezinformacija pada na pojedince, nezavisne novinare i ograničeni broj organizacija civilnog društva.

Stručnjaci upozoravaju da savremeni politički utjecaj ne dolazi isključivo kroz velike kampanje, već kroz kontinuirano i suptilno oblikovanje percepcije javnosti putem vijesti, obrazovnih i kulturnih sadržaja. U takvom okruženju, dovoljno je da se u javni prostor unese sumnja u demokratske vrijednosti ili savezništva, čime se postiže željeni efekat stranih aktera.

“Bosna i Hercegovina je kandidatska zemlja za članstvo u EU i obavezala se na usklađivanje sa evropskim standardima, ali kada je riječ o informacijskoj sigurnosti i suzbijanju stranog utjecaja, taj proces je još uvijek veoma spor i nedovoljno razvijen”, navodi Kadić.

Frontovi savremenih sukoba više nisu isključivo na geografskim mapama, već se vode kroz medije, obrazovanje i svakodnevni život. U tom kontekstu, Bosna i Hercegovina postaje prostor otvoren za plasman i prihvatanje različitih narativa, bez jasnog institucionalnog odgovora i strategije. Stručnjaci ističu da je hitno potrebna izgradnja funkcionalnog sistema koji će omogućiti identifikaciju, analizu i, po potrebi, ograničavanje stranog utjecaja na informativni i kulturni prostor zemlje.