Preživjeli logoraši iz Batkovića svjedoče o zlostavljanju i gubicima tokom rata kod Bijeljine

Kroz logor Batković prošlo je više od 3.000 Bošnjaka i Hrvata, a godišnjica otvaranja obilježava se posjetom bivših zatočenika

Godišnjica otvaranja logora Batković, prvog koncentracionog logora za Bošnjake i Hrvate kod Bijeljine, obilježena je 12. aprila okupljanjem bivših logoraša i članova porodica žrtava. Prema podacima udruženja logoraša, kroz logor je tokom rata prošlo više od 3.000 ljudi, dok je između 70 i 80 osoba ubijeno. Preživjeli iz ovog logora i danas svjedoče o teškim uslovima, zlostavljanjima i gubicima sa kojima su se suočavali tokom zatočeništva.

Mehmed Đezić, predsjednik Udruženja logoraša Janja i Bijeljina, proveo je devet mjeseci u logoru Batković, od novembra 1994. do augusta 1995. godine. U izjavi za medije, Đezić je istakao da su zatočenici bili izloženi svakodnevnom nasilju, pljački i prisilnom radu, te da su često korišteni kao živi štit na ratištima. “Odvođeni smo iz kuća bez objašnjenja, razdvajani od porodica i smješteni u nehumanim uslovima. U početku nismo imali ni osnovne uslove za život, ni hrane”, naveo je Đezić.

Zatočenici su, prema njegovim riječima, premještani na različite lokacije, gdje su kopali rovove i obavljali teške fizičke poslove u blizini linija sukoba. “Gledali smo kako odvode prijatelje, rođake i komšije, a mnogi se nikada nisu vratili. To je bilo najteže iskustvo kroz koje sam prošao”, rekao je Đezić. On ističe da je preživio zahvaljujući Božijoj volji, ali i činjenici da je jedan od stražara bio njegov školski drug, što mu je omogućilo da izbjegne najopasnije zadatke na prvoj liniji.

Slična iskustva ima i Nedim Trebinčević, poznat pod nadimkom Bego, koji je kao devetnaestogodišnjak prošao kroz logor Batković. “Bio sam praktično dječak. Vodili su nas da kopamo rovove, na razna mjesta, po kanalima i njivama. Ljudi su ginuli pred našim očima, od granata i metaka. Gledali smo kako umiru naši prijatelji, komšije. To su slike koje ostaju zauvijek”, izjavio je Trebinčević za medije.

On je u logoru proveo 11 mjeseci, izložen gladovanju, hladnoći i stalnom strahu. “Dođeš u situaciju da ti postane normalno nositi ranjene ili mrtve. Najteže je kada čovjek ogugla na takve prizore jer nema izbora”, dodaje Trebinčević, napominjući da su posljedice proživljenog i danas prisutne, ali da smatra svojom dužnošću govoriti o istini zbog budućih generacija.

Preživjeli logoraši svake godine obilježavaju godišnjicu otvaranja logora Batković, posjećujući hangare i mjesto zatočenja. Ove godine planirana je i posjeta spomen-obilježju u dvorištu Atik džamije u Janji, u znak sjećanja na žrtve i podsjećanja na zločine koji su se dogodili tokom rata. Udruženja logoraša ističu važnost čuvanja sjećanja i podizanja svijesti o stradanjima, s ciljem sprječavanja ponavljanja sličnih tragedija u budućnosti.