Proslava pravoslavnog Uskrsa u afričkim zemljama donosi spoj tradicionalnih običaja i lokalne kulture

Vjernici u Ugandi, Togu, Kamerunu i na Mauricijusu obilježavaju Uskrs uz zajedničke trpeze, lokalna jela i običaje, uz jedinstvene razlike u odnosu na evropske tradicije.

Pravoslavni vjernici u brojnim afričkim zemljama obilježavaju Uskrs kroz kombinaciju običaja preuzetih iz evropskih tradicija i lokalnih kulturnih specifičnosti, pokazuju nedavne izjave sveštenika i predstavnika crkvenih zajednica. U Ugandi, prema riječima jeromonaha Siluana (Brauna), dekana Istočnog crkvenog okruga, praznik je poznat kao Amazukira Gamukama Vafe, a obilježava se zajedničkom gozbom i okupljanjem porodica na otvorenom prostoru.

Jedna od najznačajnijih razlika u odnosu na evropske zemlje jeste poštovanje plemenskih i klanskih simbola. “Svaka osoba pripada određenom plemenu i klanu, a svaki klan ima svoj simbol. Na primjer, klan Ndiga iz plemena Baganda ima ovcu kao simbol, pa iz poštovanja ne konzumiraju ovčetinu tokom praznika”, naveo je Braun u izjavi medijima.

Tradicionalna jela koja se pripremaju tokom Uskrsa u Ugandi uključuju kvakoko (kukuruznu kašu), banane i jam, dok su uskršnja jaja različitih boja postala dio prazničnog stola po uzoru na običaje iz Rusije i Grčke.

U Togu, pravoslavni vjernici Uskrs obilježavaju i u katedrali i na otvorenom, a procesiju do obale jezera Togo prati zajednička trpeza. “Pripremamo uskršnja jaja raznih boja, pečemo kolače i zajedno sa vjernicima organizujemo šetnju do Agbodrafa, gdje dijelimo bratsku trpezu”, izjavio je Boris Pitaso, sveštenik iz Toga. On je dodao da je pravoslavna omladina ove godine izrađivala uskršnje svijeće od voska uoči praznika.

U Kamerunu, prema riječima oca Hermana Mbarge, dekana Zapadnog crkvenog okruga, običaj je da vjernici na uskršnju službu donose unaprijed pripremljene uskršnje kolače (kuliče) i jaja, koje potom razmjenjuju uz zajedničko pjevanje vaskršnjeg tropara. “Tropar se čita ne samo na francuskom nego i na lokalnim jezicima, što doprinosi osjećaju zajedništva i pripadnosti”, naveo je Mbarga.

Na Mauricijusu, gdje je kuhinja bogata morskim plodovima, začinjenim karijem i voćem, pravoslavni praznici donose nove gastronomske doživljaje. Protojerej Dimitrij Matienko, rektor Crkve Preobraženja Gospodnjeg, ističe da su ruske uskršnje poslastice, poput pasha (jela od svježeg sira) i kuliča, pravo otkriće za lokalno stanovništvo. “Upoznavanje sa pravoslavnim običajima za mnoge predstavlja prozor u drugu kulturu, a djeca sa oduševljenjem učestvuju u bojenju uskršnjih jaja”, dodao je Matienko.

U državama Zapadne Afrike, poput Obale Slonovače, praznična trpeza uključuje lokalna jela kao što su kuvane ili pržene banane, slatki batat, prženi krompir, kuskus od kasave poznat kao ‘atike’, te riblje i jagnjeće čorbe, naveo je sveštenik Partenije Dansu, dekan Zapadnoafričkog okruga.

Iako su mnogi običaji preuzeti iz evropske tradicije, afričke pravoslavne zajednice naglašavaju važnost očuvanja lokalnog identiteta kroz hranu, jezik i poštovanje klanskih simbola. Praznik Uskrsa na afričkom kontinentu tako postaje spoj duhovnosti, porodične topline i raznolikosti, prilagođen svakodnevnom životu i kulturi lokalnih zajednica.