Evropska unija mora kupiti američku energiju za 750 milijardi dolara do 2028. godine

Sporazum o američkom LNG-u pod prijetnjom, cijene gasa rastu 35–50 posto nakon blokade Hormuza

Evropska unija (EU) pred velikim je pritiskom da do 2028. godine realizuje kupovinu američke energije u vrijednosti od 750 milijardi dolara (oko 1,31 bilion maraka), uključujući tečni prirodni gas (LNG), naftu i civilnu nuklearnu tehnologiju, pokazuju zvanične informacije. Sporazum s američkom administracijom, koji je prošle godine potpisan između tadašnjeg predsjednika SAD-a i predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, još nije ratifikovan zbog neriješenih pitanja.

Prema uslovima sporazuma, EU bi do 26. marta trebala potvrditi ugovor, a bilo kakve izmjene mogle bi rezultirati gubitkom povoljnog pristupa američkom LNG-u. Ovakav razvoj situacije dolazi u trenutku kada je globalno snabdijevanje LNG-om ugroženo: katarski Ras Lafan, koji čini 17 posto svjetskog kapaciteta, van je funkcije zbog iranskih napada dronovima, ruski gasovodi su prekinuti, a norveška proizvodnja je dostigla maksimum. Sjedinjene Američke Države trenutno su jedini dobavljač koji može zadovoljiti evropsku potražnju.

Cijene LNG-a već su porasle za 35–50 posto nakon zatvaranja Hormuškog moreuza, što dodatno opterećuje evropsko tržište i povećava troškove uvoza. Američki ambasador pri EU Endru Pazder izjavio je da bi energetski segment sporazuma, potpisanog u golf odmaralištu Ternberi, mogao biti ugrožen ako evropski blok pokuša mijenjati bilo koji uslov. “Ne znam šta će se dogoditi sa energetikom ako se ne nastavi sa sporazumom. Ako ‘Ternberi’ ne bude sproveden, vraćamo se na nulu. Sjedinjene Države možda i dalje žele poslovati sa Evropom, ali uslovi više neće biti povoljni”, naglasio je Pazder.

U trenutnom globalnom kontekstu, konkurencija za LNG izvan Perzijskog zaljeva postaje sve izraženija. Katar, koji proizvodi petinu svjetskog LNG-a, bio je primoran obustaviti izvoz zbog iranskih mjera, dok je prošlosedmični napad na katarski kompleks Ras Lafan izazvao bojazan da će globalna ponuda ostati ograničena. Iako je samo oko 10 posto LNG-a koji je prije rata prolazio kroz Hormuški moreuz išlo prema Evropi, ovisnost o uvozu čini kontinent izuzetno ranjivim. Italija je, primjerice, trećinu LNG-a nabavljala iz Katara.

Pazder je naveo i regulatorne izazove, poput pravila EU o prijavljivanju emisija metana, koje bi američkim proizvođačima bilo teško ispuniti. Evropska komisija obećala je da će regulativa biti prilagođena kako ne bi ugrozila uvoz. “Nadam se da će pravilo biti promijenjeno, jer ima potencijal povećati troškove goriva, pa će Evropa morati smanjiti neke od ovih trgovinskih barijera”, izjavio je Pazder.

Sporazum iz Ternberija predviđa carinu od 15 posto na većinu izvoza iz EU, dok se evropski blok složio da smanji svoje namete na američku industrijsku robu i poljoprivredne proizvode na nulu. Nakon što je Vrhovni sud SAD-a oborio prethodne carine, uvedena je globalna carina od prosječno 15,8 posto, koja može trajati do 24. jula. Evropski parlament će ove sedmice glasati o sporazumu, a poslanici su uključili zaštitne mjere koje bi suspendovale dogovor ukoliko SAD uvede nove prijetnje carinama ili ne vrati izuzeća dogovorena u Škotskoj. O konačnom dogovoru i eventualnim izmjenama pregovaraće države članice EU.