Kompanije mijenjaju strategiju planiranja zbog nestabilnog globalnog okruženja

Geopolitički rizici, energetska kriza i promjene u globalizaciji utiču na poslovne modele firmi u posljednjih sedam godina

Globalno poslovno okruženje doživjelo je značajne promjene posljednjih godina, što je dovelo do toga da kompanije više ne planiraju samo jednu, nego više mogućih budućnosti. Prema ocjeni predsjednika Privredne komore Srbije Marka Čadeža i profesorice strategije na SDA Bocconi School of Management u Milanu Olge Anuškine, strateško odlučivanje danas zahtijeva prilagodbu na različite scenarije zbog uticaja pandemije, geopolitičkih sukoba, energetske krize i ubrzanog razvoja vještačke inteligencije.

Profesorica Anuškina ističe da su makroekonomski i politički faktori u posljednjih pet do sedam godina bili izvor najznačajnijih šokova za industriju, upozoravajući da kompanijama često nedostaje šira perspektiva u analizama. “Ne planiramo jednu budućnost, već više njih. Suština nije da predvidimo šta će se desiti, već da budemo spremni za različite ishode”, navodi Anuškina, naglašavajući potrebu za stalnim praćenjem eksternih rizika i prilika.

Upravljanje resursima i kapacitetima postaje ključno pitanje za kompanije, koje moraju osigurati dovoljno alata, vremena i stručnosti da pravovremeno prepoznaju promjene i reaguju na njih. Prema njenim riječima, promjene u globalizaciji doprinose nestabilnosti stranih direktnih investicija, dok trgovina sa susjednim zemljama omogućava stvaranje sigurnosne mreže.

Anuškina smatra da model rasta zasnovan na niskim troškovima nije dugoročno održiv, jer s ekonomskim rastom rastu i životni troškovi te kupovna moć. Stoga svaka makroregija u Evropi treba da razvije vlastite centre specijalizacije, što će biti ključno za produktivnost i konkurentnost. Kroz poređenje sa džiu-džicuom, profesorka objašnjava da Evropa, iako fragmentisana, može ostvariti prednost kroz znanje, tehniku i specijalizaciju.

Predsjednik PKS Marko Čadež ističe važnost promjene načina razmišljanja u vođenju kompanija, naglašavajući da se uspjeh ne zasniva na fiksiranju u jednom stanju, već na analizi svih faktora i mogućih ishoda. Kao primjer navodi kretanje investicionih tokova u Srbiji, gdje su se u posljednjim godinama mijenjali izvori kapitala između evropskih i azijskih investitora.

U aktuelnom poslovnom okruženju, kompanije su suočene sa mnogo većom složenošću koja uključuje industrijske, tehnološke i makroekonomske sile. Strateško planiranje sada zahtijeva prilagodbu višestrukim scenarijima, a uspješno upravljanje rizicima i resursima postaje odlučujuće za održivost i konkurentnost na tržištu.