Cijene mlaznog goriva, čelika i gnojiva podižu inflaciju u globalnoj ekonomiji

Poskupljenja energenata i sirovina poput aluminija i plastike glavni su pokretači inflatornih pritisaka tokom 2024. godine

Cijene ključnih sirovina, među kojima su mlazno gorivo, čelik, aluminij, prirodni gas, gnojivo i plastika, nastavljaju rasti i značajno doprinose ukupnoj inflaciji na svjetskom nivou, pokazuju najnovije ekonomske analize objavljene u aprilu 2026. godine. Stručnjaci upozoravaju da su povećanja ovih inputa već stvorila lančani efekat na cijene krajnjih proizvoda i usluga širom tržišta.

Posebno je izražen rast cijena mlaznog goriva, što direktno utječe na troškove prijevoza i logistike u avio-industriji, ali i na širi lanac snabdijevanja. Sličan pritisak dolazi i iz sektora čelika i aluminija, čije cijene rastu uslijed povećane potražnje, ali i poremećaja u lancima dobave. Prirodni gas i gnojivo bilježe kontinuirano povećanje cijena, što se reflektuje na poljoprivrednu proizvodnju i prehrambenu industriju.

Plastika i drugi derivati nafte, čija se cijena također povećava, dodatno opterećuju troškove proizvodnje u gotovo svim industrijskim granama. Ovi trendovi su posebno problematični za zemlje u razvoju čije ekonomije ovise o uvozu energenata i osnovnih sirovina, dok su razvijena tržišta pod pritiskom da pronađu balans između inflatornih pritisaka i rasta potrošnje.

Prema dostupnim podacima, posljednji talas poskupljenja ostavlja direktne posljedice na korporativni sektor, gdje se povećani troškovi materijala i energenata prenose na krajnje potrošače kroz više cijene proizvoda i usluga. Analitičari ističu da je ovakva situacija dodatno pogoršana globalnim nestabilnostima i fluktuacijama na tržištu energenata.

Uprkos ovim izazovima, tržišni akteri prate razvoj situacije i revidiraju strategije nabavke i upravljanja zalihama, dok se očekuje da će centralne banke i dalje pažljivo balansirati između kontrole inflacije i podrške ekonomskom rastu. Prateći trendove cijena sirovina tokom 2024. i 2025. godine, ekonomski subjekti i investitori ostaju oprezni, fokusirajući se na optimizaciju troškova i diversifikaciju izvora nabavke.