Nova metodologija mjerenja siromaštva pokazuje da SAD zaostaje za Evropom

Poređenjem relativnog siromaštva, stopa u SAD iznosi 17,8 posto, dok prosjek evropskih zemalja ne prelazi 10 posto

Novi pristup mjerenju siromaštva, koji koristi relativne pragove umjesto apsolutnih, otkriva značajne razlike između Sjedinjenih Američkih Država i evropskih zemalja, pokazuju najnoviji podaci. Prema ovoj metodologiji, stopa siromaštva u SAD iznosi 17,8 posto, dok većina evropskih država bilježi znatno niže vrijednosti, uglavnom ispod 10 posto.

Tradicionalno, siromaštvo se u SAD mjeri apsolutnim pragom, koji određuje broj stanovnika čiji prihodi ne zadovoljavaju minimalne životne potrebe. Nasuprot tome, Evropa primjenjuje relativnu granicu, gdje se siromašnim smatraju oni sa prihodima nižim od 60 posto nacionalnog medijana. Nova analiza, koja primjenjuje evropski model na američke podatke, otkriva da bi, prema evropskim kriterijima, znatno veći procenat Amerikanaca bio klasifikovan kao siromašan.

U poređenju, zemlje poput Njemačke, Francuske i Holandije bilježe stope relativnog siromaštva između 8 i 10 posto. Ovaj jaz dodatno ilustrira razlike u socijalnim politikama i mrežama socijalne sigurnosti između SAD i većine evropskih država. Analiza sugerira da su evropske zemlje uspješnije u smanjenju siromaštva zahvaljujući robustnijim sistemima socijalne zaštite, uključujući univerzalno zdravstveno osiguranje i šire dostupne socijalne naknade.

Iako američki BDP po glavi stanovnika premašuje većinu evropskih država, nova metodologija ističe da veća ukupna bogatstva ne znače nužno i niže stope siromaštva. U izvještaju se navodi da su djeca i samohrani roditelji među najugroženijim grupama u SAD prema relativnoj mjeri siromaštva.

Ekonomisti ističu da promjena metodologije mjerenja ima značajne implikacije na kreiranje javnih politika i distribuciju socijalnih davanja. “Ovakva analiza može pomoći kreatorima politika da bolje usmjere resurse i unaprijede mjere za smanjenje siromaštva”, navodi se u izvještaju.

S obzirom na ove podatke, očekuje se da će nova metodologija potaknuti diskusije o redefiniranju granica siromaštva i efikasnosti postojećih mjera u SAD, kao i o mogućnostima preuzimanja evropskih rješenja za smanjenje socijalnih nejednakosti.