Bojan Jovanovski iskreno o odnosu s ocem: Prošao sam kroz psihičko maltretiranje

Boki 13 je u podcastu otvoreno pričao o teškim trenucima iz djetinjstva, ali i o sadašnjoj podršci porodice

Bojan Jovanovski, poznatiji kao Boki 13, ponovo je privukao pažnju javnosti nakon što je u podcastu otvoreno govorio o teškim iskustvima iz svog djetinjstva. Estradni umjetnik je istakao da danas ima dobre odnose s porodicom, ali da to nije uvijek bio slučaj.

Jovanovski je posebno naglasio koliko mu je majka bila najveća podrška kroz život. “Moja majka je meni oduvijek bila najveća podrška. To je žena koja mi nikada nije postavila nijedno pitanje koje bi moglo da me dovede u neprijatnu situaciju. Zato je nikada nisam slagao, dok sa ocem to nije bio slučaj”, rekao je Boki 13 u Voštkastu.

Govoreći o odnosu s ocem, priznao je da je u mladosti često izbjegavao istinu zbog straha od njegove reakcije. “U nekim situacijama, kada sam bio mlađi, bio sam prinuđen da lažem svog oca, samo iz razloga jer sam se plašio njegove reakcije. Zato svako treba da podržava svoju djecu i prihvati ih onakvima kakvi jesu. Danas je situacija potpuno drugačija, ali vučem traume iz tog perioda rane dobi. Prošlo je vrijeme, ali posljedice negdje ostaju. Možda će ovo zvučati grubo, ali je istina. Bio sam žrtva psihičkog maltretiranja oca u svoje vrijeme”, iskreno je rekao Jovanovski.

Boki 13 je otkrio i kako je njegov otac imao drugačija očekivanja: “Zamisli, imaš jednog sina, sina jedinca, za kojeg zamišljaš da bude sportista za primjer, a on ispadne ovakva estradna budala kao ja. Ja kažem: vi ste mene napravili ovakvog kakav jesam, morate da me prihvatite. Ja sam sada suveren, to znači da ću ja da živim kako mislim da treba.”

Podsjećamo, Bojan Jovanovski je bio uhapšen u akciji “Reket” i osuđen na devet godina zatvora, ali je presuda nedavno poništena te je pušten na slobodu. U intervjuima je otvoreno govorio i o iskustvima iz zatvora, gdje je prolazio kroz razne izazove, uključujući i psihičke i fizičke pritiske.

Njegova priča je još jednom pokrenula temu važnosti podrške porodice, ali i hrabrosti da se o ličnim traumama govori javno.