FBI kupuje podatke o lokaciji korisnika iz komercijalnih izvora za praćenje

Američke agencije za provođenje zakona koriste podatke iz oglašivačkih mreža, zaobilazeći sudske naloge i zaštitu privatnosti

Federalni istražni biro (FBI) potvrdio je pred američkim Senatom da ponovno kupuje podatke o lokaciji američkih građana iz komercijalnih izvora. Ova praksa izaziva zabrinutost jer omogućava agencijama da zaobiđu ustavnu zaštitu iz Četvrtog amandmana, koja zabranjuje pretragu i zapljenu bez sudskog naloga. Umjesto da podatke traže direktno od mobilnih operatera, FBI i druge službe koriste informacije prikupljene putem oglašivačkih mreža i aplikacija, čime se izbjegava pravna procedura.

Podaci o lokaciji prikupljaju se tokom svakodnevnog korištenja interneta i mobilnih aplikacija. Kada je telefon povezan na internet, šalje podatke o uređaju, IP adresi i lokaciji (uključujući GPS koordinate) prema platformama i aplikacijama. Ovi podaci ulaze u oglašivački sistem poznat kao Real Time Bidding (RTB), gdje se informacije o korisnicima prodaju kompanijama koje žele ciljati oglase. Podaci, poznati kao Bidstream, često se agregiraju i prodaju trećim stranama, uključujući tzv. data brokere, koji ih mogu povezati s drugim ličnim podacima. Čak i banke planiraju licencirati anonimizirane podatke korisnika ovim brokerima. Jednom kada se podaci nađu u prometu, gotovo ih je nemoguće potpuno izbrisati.

Jedan od primjera iz 2018. godine pokazuje kako su francuske vlasti otkrile da je kompanija Vectaury izgradila bazu podataka s ličnim informacijama 67,6 miliona ljudi bez odgovarajuće saglasnosti. Ovakvi podaci ne služe samo za oglašavanje – mogu biti prodani i vladama ili konkurentskim državama, što izaziva zabrinutost zbog mogućeg špijuniranja građana.

Američke agencije kao što su ICE (Immigration and Customs Enforcement), Department of Homeland Security, Customs and Border Protection, Secret Service i IRS također su koristile ovu praksu. Na primjer, ICE je kupio alate kompanije Penlink, koji omogućavaju praćenje velikog broja uređaja u realnom vremenu i identifikaciju kretanja ljudi bez sudskog naloga. Ovi alati pristupaju podacima koje prodaju data brokeri, a mogu kombinirati informacije iz više izvora, uključujući društvene mreže.

Pravna osnova za ovu praksu leži u činjenici da Četvrti amandman ne reguliše transakcije na otvorenom tržištu, što stručnjaci smatraju zaobilaženjem suštine presude iz slučaja Carpenter v. United States. Iako sudovi zahtijevaju nalog za pristup podacima od mobilnih operatera, kupovina komercijalno dostupnih podataka nije eksplicitno regulisana. Ovakva situacija otvara pitanje koliko su privatni podaci građana zaista zaštićeni i koliko je jednostavno moguće zaobići postojeće pravne okvire putem modernih tehnologija prikupljanja podataka.