Bosanski ćilim uvršten na preliminarnu listu nematerijalnog naslijeđa Federacije BiH

Muzej Sarajeva inicirao proces zaštite ćilima, omogućeno institucionalno prepoznavanje i očuvanje tradicionalnog zanata

Tradicijski bosanski ćilim uvršten je na Preliminarnu otvorenu listu nematerijalnog kulturno-historijskog naslijeđa Federacije Bosne i Hercegovine i na istovjetnu listu za cijelu državu, kako je potvrđeno iz Javne ustanove Muzej Sarajeva. Ova inicijativa omogućava da ćilim bude institucionalno prepoznat i zaštićen kao značajno kulturno dobro.

Muzej Sarajeva, koji od 1949. godine prikuplja, proučava i čuva predmete iz društvene, ekonomske i kulturne prošlosti glavnog grada, kroz svoju Etnološku zbirku i muzejske kuće Svrzina kuća i Despića kuća, čuva brojne primjerke bosanskih ćilima. Svi predmeti su stručno dokumentirani i inventarisani, uključujući fotografske zapise, što omogućava temeljitu stručnu obradu ornamentike, simbolike i materijala karakterističnih za bosanski ćilim.

Uvrštavanje na preliminarne liste znači da se omogućava sistematsko dokumentiranje i arhiviranje tehnika i znanja izrade ćilima, kao i razvoj edukativnih programa u školama, muzejima i na univerzitetima. Time se stvaraju uslovi za prenošenje tradicionalnih vještina mlađim generacijama, putem radionica, škola tkanja i mentorstva, te za jačanje saradnje muzeja i stručnih institucija u Bosni i Hercegovini sa partnerima iz regije.

Bosanski ćilim ima duboke historijske korijene i smatra se važnim dijelom kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine. Prema stručnjacima iz oblasti historije i etnologije, tehnike tkanja ćilima na ovom prostoru prisutne su još od neolita, a ćilim je kroz vrijeme bio nezaobilazan element porodičnog i društvenog života, te simbol kulturnog pamćenja zajednice. Korišten je za prekrivanje podova, namještaja i zidova, ali i kao dio djevojačke spreme.

Osnovna tehnika izrade bosanskog ćilima je klečanje, odnosno ravno tkanje bez čvorova, koje zahtijeva veliku preciznost i dugotrajan rad. Znanja o izradi prenosila su se usmeno iz generacije u generaciju, a danas se održavaju kroz udruženja, muzejske radionice i obrazovne ustanove u gradovima kao što su Sarajevo, Tuzla, Travnik, Visoko i Kakanj. Najvažniji period razvoja ćilimarstva vezuje se za djelovanje „Tkaonice ćilima Sarajevo“ tokom austrougarske uprave, dok je organizirana ručna proizvodnja prestala 1971. godine.

Muzej Sarajeva najavljuje nastavak aktivnosti, u saradnji s partnerima i nadležnim institucijama, kako bi bosanski ćilim ispunio sve uvjete za kandidaturu na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva pri UNESCO-u. Ovaj proces uključuje i podršku lokalnim tkaljama i zanatskim radionicama, čime se doprinosi očuvanju i unapređenju nacionalnog identiteta.