Iskustvo surogat majke: ostavljena bez podrške u trudnoći sa blizancima

Kejtlin iz Kanade podijelila je svoju priču o surogat majčinstvu i izazovima s kojima se suočila prije rođenja djece

Dvadesetogodišnja Kejtlin Legasi iz Kanade odlučila je postati surogat majka za bračni par iz Velike Britanije, želeći pružiti šansu onima koji ne mogu imati dijete. Njena namjera bila je iskrena – da usreći ljude koji godinama nisu uspijevali proširiti porodicu. Putem internet foruma upoznala je Alis i Džejmsa, koji su nakon neuspješnih pokušaja začeća tražili ženu spremnu da im pomogne.

Kejtlin je pristala na dogovor u skladu s kanadskim zakonima, gdje surogat majčinstvo nije dozvoljeno radi zarade, pa su joj pokrivali samo osnovne troškove. Dogovor je bio da se njihova tri imena upišu u izvod iz matične knjige rođenih, a Kejtlin bi se odmah odrekla roditeljskih prava. “Danas mislim da niko mlađi od 25 ne bi trebalo da donosi tako važnu odluku. Bila sam naivna sa jedva 20 godina”, priznala je Kejtlin.

U početku je sve išlo prema planu – kontakt s budućim roditeljima bio je čest, a podrška prisutna. Međutim, kako je trudnoća odmicala, komunikacija je polako prestajala, a uplaćivanje mjesečnih iznosa za troškove izostalo. U 27. nedjelji blizanačke trudnoće, Kejtlin je saznala da se par razveo. Džejms joj je saopštio da je Alis napustila dom, ali je tvrdio da i dalje žele djecu. Ubrzo nakon toga, predložili su joj da blizance da na usvajanje.

“Odjednom me je preplavila panika. Držala sam stomak i pitala se šta će biti s blizancima. Nisam znala odakle da počnem”, kaže Kejtlin. Bez pravne zaštite i podrške, obratila se poznanici koja radi sa hraniteljskim porodicama. Putem nje je upoznala Sofi i Roba, par koji je dugo čekao na usvajanje djeteta.

Sofi je Kejtlin pružila podršku tokom porođaja, koji je nastupio u 33. nedjelji. Blizanci su nakon rođenja zadržani na intenzivnoj njezi. “Nije bilo onog naleta ljubavi kao sa mojom djecom”, iskrena je Kejtlin. Kao zakonska majka, bila je odgovorna za medicinske odluke i boravila je s blizancima u bolnici dok proces usvajanja nije bio završen.

Bivši par koji je prvobitno želio djecu odbio je svaku dalju komunikaciju, pa su novi roditelji uz pomoć privatnog detektiva morali pronaći biološkog oca kako bi dovršili usvajanje. Kejtlin priznaje da je osjetila ogromno olakšanje kada su blizanci zvanično usvojeni: “Sreća u nesreći bila je što se noćna mora konačno završila.”

Iako joj je cijelo iskustvo bilo izuzetno teško, Kejtlin i danas održava kontakt s porodicom blizanaca i vjeruje da je njena odluka, uprkos svemu, omogućila dvoje djece da pronađu siguran i topao dom.