Samohrana majka iz Rumunije pokazala snagu ljubavi kroz usvajanje

Adrijana Vasiljesku odlučila je prije tri godine da pruži dom djevojčici koja je tražila sigurnost i toplinu prave porodice

Adrijana Vasiljesku iz Rumunije prije tri godine donijela je odluku koja joj je promijenila život – usvojila je djevojčicu Maju i postala samohrana majka. Nakon uspješne karijere i sa 46 godina, osjetila je da je spremna podijeliti ljubav sa djetetom kojem je potrebno porodično okruženje i podrška. Maja je tada imala skoro osam godina, a njihovo zajedništvo donijelo je brojne izazove, ali i posebne trenutke bliskosti.

Adrijana je istakla da je oduvijek željela usvojiti djevojčicu. Prvi susret s Majom bio je emotivan – “Kada sam vidjela Majinu fotografiju, prepoznala sam je kao svoju ćerku. Njene mirne oči i iskren osmijeh odmah su me osvojili”, prisjeća se Adrijana. Početak njihovog odnosa nije bio lak, jer Maja nije bila spremna na nova poznanstva, ali uz pomoć stručnjaka i puno strpljenja, polako su gradile međusobno povjerenje.

Zajednički praznici, prvi odlazak u školu uz maminu i bakinu pratnju, kao i svakodnevne male radosti, pomogli su Maji da se navikne na novu sredinu. Ipak, prelazak iz hraniteljske porodice bio je izuzetno težak – djevojčica je često noću plakala i povlačila se u sebe, a Adrijana je u takvim trenucima nastojala da joj pruži sigurnost i ljubav. “Njene oči su izgubile sjaj. Trebalo joj je vrijeme da se smiri, ali je pokazala koliko je snažna i hrabra”, kaže Adrijana.

Prilagodba na novu školu i društvo donijela je dodatne poteškoće. Maja je odbijala odlazak u školu zbog straha od reakcije vršnjaka, a povremeno nije htjela ni da jede. Kako bi joj olakšala, Adrijana je organizovala zajedničke obroke sa djecom iz komšiluka i otvoreno razgovarala s Majom o njenim osjećanjima. “Sve rješavamo razgovorom. Vjerujem da će njeni strahovi s vremenom nestati”, naglašava ona.

Maja je uključena u sve važne odluke koje se tiču njenog života, od izbora škole do promjene imena, što je dodatno uticalo na njenu sigurnost i samopouzdanje. “Objasnila sam joj da sam je tražila i čekala čitav život. Zajedno donosimo odluke i trudim se da uvijek zna koliko je voljena”, ističe Adrijana.

Danas je njihova povezanost jača nego ikad prije. Maja sada bez zadrške majku zove „mama“ i pokazuje privrženost. Adrijana ističe: “Otkako je Maja sa mnom, svaki dan mi je ispunjen radošću. Njena sreća mi je najvažnija.” Njihova priča potvrđuje koliko su upornost, ljubav i otvoren razgovor presudni u procesu usvajanja i izgradnji povjerenja između roditelja i djeteta.