Bosna i Hercegovina bilježi nisku stopu donora organa u poređenju sa Evropom

Samo 16 transplantacija obavljeno prošle godine, dok hiljade pacijenata čekaju šansu za novi život u BiH

Transplantacijska medicina u Bosni i Hercegovini suočava se s ozbiljnim izazovima jer je broj donora organa među najnižima u Evropi, dok na stotine pacijenata svake godine ostaju na listama čekanja. Prema podacima Udruženja transplantiranih i dijaliziranih bolesnika Federacije BiH, u 2023. godini u državi su izvršene samo 16 transplantacije, a u tekućoj godini do sada su obavljene četiri, što je višestruko manje u odnosu na susjedne zemlje.

Kako je naveo Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja transplantiranih i dijaliziranih bolesnika Federacije BiH, iako zakonske odredbe definiraju sve građane kao potencijalne donore, svijest o važnosti darivanja organa i dalje je niska. “Građani prepoznaju donorsku karticu, ali rijetko ko zaista razmišlja o transplantaciji bubrega ili drugih organa. Transplantacijska medicina počinje i završava kod građana – mi smo i donori i potencijalni primatelji”, izjavio je Žuljević u razgovoru za medije.

Prema njegovim riječima, vjerovatnije je da će pojedinac tokom života zatrebati transplantaciju nego što će postati donor. “Samo dva posto pacijenata koji preminu u jedinicama intenzivne njege mogu postati donori. Od sto pacijenata koji umru u bolnici, samo dvoje ispunjavaju medicinske i proceduralne kriterije za donaciju organa. To je razlog zbog kojeg je potražnja za organima znatno veća od ponude”, pojasnio je Žuljević.

Za razliku od BiH, Hrvatska godišnje obavi između 300 i 350 transplantacija, što dodatno ukazuje na potrebu za jačanjem sistema i edukacije u BiH. Iako zakon Federacije BiH omogućava žive transplantacije među srodnicima do četvrtog koljena, kao i između prijatelja zahvaljujući tzv. “Adnanovom zakonu”, praksa pokazuje da lista čekanja nije dovoljno duga niti obuhvatna. Trenutno se na dijalizi u Federaciji BiH nalazi oko 2.000 pacijenata, dok je na listi čekanja za transplantaciju bubrega upisano svega 164 do 165 osoba. “Realno, na listi bi trebalo biti najmanje 500 do 600 pacijenata”, upozorava Žuljević.

On je podsjetio i na slučaj kada su proceduralne i administrativne prepreke spriječile transplantaciju između prijatelja, uprkos zakonskim mogućnostima. Ovi problemi dodatno usložnjavaju situaciju za oboljele, dok neadekvatna informisanost i podrška dovode do toga da mnogi pacijenti ne dobiju drugu šansu za život.

Žuljević ističe da je razvoj svijesti o donorstvu ključan za unapređenje transplantacijske medicine. “Ljudi često misle da će neko drugi biti donor, ali prije nego što budemo darivatelji, mi smo potencijalni primatelji”, zaključuje on, pozivajući na širu društvenu debatu i kontinuirane edukativne kampanje.

Stručnjaci smatraju da je za povećanje broja donora i transplantacija potrebno sistemski raditi na edukaciji građana, kao i unapređenju administrativnih procedura i medicinske infrastrukture. Udruženja pacijenata redovno organizuju kampanje i tribine kako bi informisali javnost i motivisali građane na doniranje organa.

Zakonski okvir u BiH predviđa da su svi građani potencijalni donori, ali implementacija ovog principa zavisi od spremnosti porodica da daju pristanak, kao i od efikasnosti zdravstvenih ustanova. Stručnjaci upozoravaju da bez jače institucionalne podrške i informisanja javnosti, broj donora neće značajno porasti, a stotine pacijenata će i dalje čekati transplantaciju kao jedinu šansu za novi život.