Gordan Pavlović preuzima ključne industrijske firme u BiH uz podršku politike

Pavlović, vlasnik kompanija Nova Alumina i Željezara Zenica, širio je poslovanje kroz preuzimanja u stečaju i političku zaštitu, što je ostavilo stotine radnika bez posla širom zemlje.

Gordan Pavlović, poznat po nadimku Goci, postao je jedan od najuticajnijih industrijalaca u Bosni i Hercegovini, preuzimajući vlasništvo nad ključnim industrijskim firmama u zemlji, uključujući zvorničku kompaniju Nova Alumina i Željezaru Zenica. Njegovo poslovanje posljednjih godina obilježeno je preuzimanjima firmi u stečaju, otpuštanjem radnika i transferom vrijedne imovine na nova preduzeća, dok su dugovi i zaposlenici ostajali bez rješenja.

Prema izjavama upućenih u industrijski sektor, Pavlović je svoje poslovno carstvo izgradio uz podršku političkih struktura, posebno kroz bliske veze sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata i Miloradom Dodikom. Prvi značajni poslovni uspjesi datiraju iz poslijeratnog perioda, kada je Pavlović, tada autoprevoznik, bio osuđen zbog krivotvorenja oznake motora na kamionu. Naknadno je bio svjedok u slučajevima šverca kafe i duhana, dok su vozači i saradnici procesuirani. Ove okolnosti, prema tvrdnjama analitičara, ukazivale su na sposobnost da koristi političke i pravne praznine u tranzicionom društvu.

U posljednjim godinama, Pavlović se proširio na tržište Federacije BiH, uključujući i preuzimanje udjela u kompaniji ArcelorMittal Zenica. Pokretanje stečajnog postupka u Novoj Željezari Zenica i prebacivanje ključne imovine na nova društva rezultirali su otpuštanjem stotina radnika, što su sindikalne organizacije okarakterisale kao nastavak ranije primijenjenih poslovnih praksi iz Republike Srpske.

Jedan od značajnijih primjera njegovog poslovnog modela je privatizacija Rudnika mrkog uglja Miljevina 2010. godine, kada je, uz minimalna ulaganja od šest miliona KM i obećanje zadržavanja 100 radnika, stekao koncesiju na ležište procijenjeno na tri milijarde KM. Ubrzo nakon preuzimanja, radnici su otpušteni, a kompaniji su isplaćeni podsticaji iz budžeta Republike Srpske. “Neispunjavanje obećanja prema radnicima i korištenje državnih sredstava postali su Pavlovićev standard u preuzimanjima”, navode ekonomski analitičari.

Model koji se često naziva “stečajni kanibalizam” podrazumijeva preuzimanje firmi u finansijskim problemima, izvlačenje najvrednije imovine i ostavljanje dugova i radnika državi i stečajnim upravnicima. Pavlović nije krio političku lojalnost, a njegova povezanost s vladajućim strukturama, prema riječima sindikalnih lidera, očituje se i u izostanku reakcije nadležnih institucija.

U slučaju rudnika Nova Ljubija u Prijedoru, nakon preuzimanja i ulaska u stečaj, više od 600 rudara započelo je štrajk glađu, a političke odluke su donijete kako bi se situacija privremeno riješila isplatom dugovanja iz budžeta. “Ovakav pristup privatizaciji i restrukturiranju industrije ima dugoročne posljedice za socijalnu sigurnost radnika i stabilnost industrijskog sektora u BiH”, upozoravaju predstavnici radničkih sindikata.

Uprkos kritikama, Pavlović nastavlja širenje poslovanja i učvršćuje poziciju jednog od najuticajnijih privatnika u teškoj industriji Bosne i Hercegovine. Stručnjaci ističu da je javno dobro i sudbina zaposlenih često zanemarena u procesu privatizacije i restrukturiranja, dok državne institucije ostaju bez konkretnih odgovora na pitanja radnika i građana.