Obilježena 109. godišnjica rođenja pjesnikinje Džemile Hanumice Zekić u Sarajevu

Džemila Hanumica Zekić, najplodnija bosanskohercegovačka književnica svog vremena, rođena je 30. marta 1917. godine u sarajevskoj mahali Mihrivode.

Džemila Hanumica Zekić, jedna od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnikinja 20. stoljeća, rođena je 30. marta 1917. godine u Sarajevu. Njeno stvaralaštvo, koje je obilježilo period između dva svjetska rata i kasnije decenije, ostavilo je dubok trag u književnoj historiji Bosne i Hercegovine. Hanumica Zekić je, iako nikada nije objavila vlastitu knjigu, u periodičnim izdanjima i časopisima objavila na desetine pjesama i proznih tekstova, često koristeći pseudonim Makbula.

Njeni radovi su se pojavljivali u brojnim publikacijama, među kojima su “Islamski svijet”, “Novi behar”, “Gajret”, “Narodna uzdanica”, “Islamski glas”, “Dječiji Novi behar” i “Muslimanska svijest”. Prve pjesme, „Islam“ i „Muslimanka“, objavila je 1933. godine dok je bila učenica drugog razreda gimnazije. U periodu do Drugog svjetskog rata, Hanumica Zekić je objavila oko četrdeset pjesama i veći broj proznih tekstova. Nakon rata, zbog promijenjenih društveno-političkih okolnosti, objavljivanje je nastavila tek sedamdesetih godina u časopisima “Preporod” i “Zemzem”.

Osim poezije, Hanumica Zekić pisala je i prozu inspirisanu bosanskim baladama i svakodnevnicom. Njena djela karakteriziraju emotivnost, čežnja i melanholija, često pod utjecajem tradicionalnih sevdalinki. Kao uzor isticala je Umihanu Čuvidinu, prvu bosanskohercegovačku pjesnikinju, kojoj je posvetila pjesmu „Umrloj pjesnikinji Bosne (Umihani Čuvidinoj)“. Svoju životnu sudbinu, posebno godine provedene u samoći, često je upoređivala sa sudbinom Umihane.

Život Džemile Hanumice Zekić obilježen je ličnim tragedijama, uključujući gubitak sina Ragiba u njegovoj nepunoj prvoj godini života, kao i razvod nakon što je sa suprugom bila uhapšena tokom Drugog svjetskog rata i provela gotovo tri mjeseca u sarajevskom zatvoru. Nakon toga, vratila se u porodičnu kuću gdje je živjela do kraja života. Preminula je 21. oktobra 2004. godine u Sarajevu.

Njeno književno naslijeđe sačuvano je zahvaljujući profesoru dr. Nehrudinu Rebihiću, koji je 2019. godine priredio izbor pjesama, crtica i publicističkih tekstova Džemile Hanumice Zekić pod naslovom „Zeleni biseri“. Stručnjaci ističu da su njene pjesme i danas značajan izvor za proučavanje razvoja moderne bosanskohercegovačke književnosti, te da svjedoče o ženskoj senzibilnosti, samostalnosti i borbi kroz turbulentna historijska razdoblja.

U povodu godišnjice rođenja, književnici i kulturni radnici podsjećaju na važnost očuvanja i promocije djela Džemile Hanumice Zekić za nove generacije. “Djela Džemile Hanumice Zekić predstavljaju dragocjeno svjedočanstvo o položaju žene u bosanskohercegovačkom društvu i literaturi prošlog stoljeća”, naveo je prof. dr. Rebihić u osvrtu na aktuelnost njenog opusa.

Njene stihove, posebno one u kojima piše o dobroti i suosjećanju, danas rado citiraju kako istraživači tako i ljubitelji književnosti: „Džennet je na dunjaluku/kad nekom učiniš dobro/džehennem kad mu naneseš bol, dakle, oboje je u nama samim“, poručivala je Hanumica Zekić kroz svoje pjesme.

Obilježavanje 109. godišnjice rođenja Džemile Hanumice Zekić podsjeća na značaj ženskog doprinosa razvoju bosanskohercegovačke književnosti i potrebu za kontinuiranim istraživanjem, zaštitom i popularizacijom domaće kulturne baštine.