Ramazanski bajram u Sarajevu: Tradicija, zajedništvo i poštovanje običaja kroz stoljeća

Bajramske svečanosti u glavnom gradu Bosne i Hercegovine oblikovane su vjekovnom tradicijom, solidarnosti među građanima i posebnim običajima koji se njeguju još od osnivanja Sarajeva 1462. godine.

Ramazanski bajram obilježava se u Sarajevu kroz bogatu tradiciju i zajedništvo građana, bez obzira na to da li su postili tokom mjeseca ramazana ili ne. Prema riječima Mufida Garibije, arhitekte i poznavaoca historije grada, bajramska radost u Sarajevu dijeli se među svim stanovnicima, uključujući i nemuslimanske komšije, što je osobina koja karakteriše glavne vjerske praznike u ovom gradu.

Obilježavanje Bajrama počinje ranim odlaskom na sabah-namaz, nakon čega vjernici uče Kur’an i pripremaju se za bajram-namaz u džamijama. Prije odlaska na bajram-namaz, u skladu sa sunnetom, običaj je da vjernici pojedu nešto slatko, što simbolizuje završetak ramazanskog posta. Nakon zajedničke molitve, tradicionalno se dijele bajram-banke djeci, a mujezini i imami primaju darove koje vjernici prikupe tokom sergije.

Historijski gledano, bajram-namazi su se nekada obavljali na musalama, otvorenim prostorima s mihrabom i minberom, gdje su se okupljali svi građani. Sarajevska musala nalazila se na mjestu današnjeg Predsjedništva, ali je uklonjena dolaskom Austro-Ugarske, nakon čega su se bajram-namazi nastavili u gradskim i mahalskim džamijama.

Poseban običaj bio je kalupljenje fesova, jer su Sarajlije za Bajram nosile najljepšu odjeću i uredne fesove. Vremenom, zbog promjena vlasti i društvenih okolnosti, fes je zamijenjen beretkom, poznatom kao “inadija”, kao simbol očuvanja identiteta i kulturne tradicije.

Jedan od karakterističnih bajramskih običaja je povratak iz džamije drugim putem od onog kojim se došlo, što je utemeljeno u vjeri i služi da vjernici pozdrave više poznanika, dijeleći čestitke i radost praznika. Po povratku, muškarci tradicionalno kupuju paklame, posebno mliječno pecivo, koje je omiljeno među djecom, a domaćinstva pripremaju slatka jela poput baklave i ružica. Ružice su nekada bile češće na bajramskim trpezama, simbolizirajući ljubav prema poslaniku Muhammedu i zajedništvo među vjernicima.

Bajramski dani također su vrijeme za porodična i komšijska okupljanja. Drugog dana Ramazanskog bajrama obilježava se Dan šehida, u znak sjećanja na žrtve i njihove porodice. Posebnost sarajevskih bajrama, kako navodi Garibija, ogleda se u nenametljivosti i dostojanstvu, uz uvažavanje svih građana bez obzira na vjeru.

Prema riječima stručnjaka za tradiciju, mnogi običaji vezani za Bajram u Sarajevu datiraju još iz vremena Isa-bega Ishakovića, osnivača grada, kada je 1462. godine iz Atik džamije krenulo prvo bajramsko veselje. Ova dugovječna tradicija i danas čini Sarajevo prepoznatljivim po jedinstvenom načinu obilježavanja vjerskih praznika, gdje se radost, solidarnost i kulturno nasljeđe prenose s generacije na generaciju.