Epštajn-Barov virus ostaje prisutan u organizmu i povezuje se sa razvojem ozbiljnih bolesti

Virus kojim je zaražena većina stanovništva širom svijeta ostaje u tijelu doživotno, a nova istraživanja ukazuju na vezu sa multiplom sklerozom i određenim vrstama karcinoma.

Epštajn-Barov virus (EBV), član porodice herpes virusa, jedan je od najrasprostranjenijih virusa među ljudima, a prenosi se najčešće pljuvačkom i kontaktom sa tjelesnim tečnostima. Stručnjaci ističu da ovaj virus, jednom kada uđe u organizam, ostaje prisutan do kraja života, najčešće bez izraženih simptoma kod većine zaraženih osoba.

EBV je poznat kao uzročnik infektivne mononukleoze, bolesti koja se često naziva i „bolest poljupca“, a karakteristična je po simptomima poput visoke temperature, upale grla, uvećanih limfnih čvorova i izraženog umora. Iako se simptomi kod djece uglavnom ne javljaju ili su blagi, kod adolescenata i odraslih mogu biti izraženiji i trajati nekoliko sedmica. Nakon početne infekcije, virus ostaje u tijelu u latentnom obliku, najčešće u B-limfocitima, gdje može biti neaktivan godinama.

Prema riječima dr. Amine Hadžić, specijalistkinje infektologije iz Sarajeva, liječenje infekcije izazvane EBV-om je simptomatsko. „Preporučuje se mirovanje, dovoljan unos tečnosti i lijekovi za snižavanje temperature ili ublažavanje bolova. Antibiotici nisu djelotvorni jer se radi o virusnoj infekciji, a simptomi obično prolaze u roku od dvije do četiri sedmice. Ipak, kod nekih osoba može se javiti produženi umor koji traje nekoliko mjeseci”, navela je dr. Hadžić u izjavi za medije.

U posljednjih nekoliko godina, naučna istraživanja donose nove podatke o mogućoj povezanosti EBV-a sa razvojem autoimunih bolesti i određenih karcinoma. Posebnu pažnju izazvalo je istraživanje objavljeno u međunarodnim medicinskim časopisima, koje ukazuje da osobe koje su preboljele infekciju EBV-om imaju znatno veći rizik od razvoja multiple skleroze, reumatoidnog artritisa i dijabetesa tipa 1. Osim toga, otkrivena je veza između EBV-a i pojave određenih vrsta limfoma i karcinoma nazofarinksa.

“Iako većina ljudi tokom života dođe u kontakt sa ovim virusom, samo mali procenat razvije ozbiljne zdravstvene komplikacije. Genetski faktori i stanje imunološkog sistema igraju ključnu ulogu u tome kako će tijelo odgovoriti na virus”, ističe profesor Mirza Kovačević, imunolog sa Univerziteta u Tuzli. On dodaje da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdila precizna uloga EBV-a u nastanku autoimunih bolesti i karcinoma, te razvile strategije prevencije i liječenja.

S obzirom na to da ne postoji specifična vakcina protiv EBV-a, preporučuje se izbjegavanje dijeljenja pribora za jelo, čaša i ličnih predmeta, kao i održavanje opće higijene, posebno među djecom i adolescentima. Stručnjaci savjetuju da osobe sa simptomima mononukleoze izbjegavaju fizičke napore dok se potpuno ne oporave, kako bi smanjile rizik od komplikacija, posebno uvećanja slezene.

Zdravstvene institucije naglašavaju važnost edukacije i ranog prepoznavanja simptoma, kao i daljeg praćenja osoba koje su preboljele ozbiljnije forme infekcije. U BiH, kao i u većini evropskih zemalja, EBV se smatra jednim od najčešćih virusa, a istraživanja na ovu temu nastavljaju da pružaju nove uvide u njegov dugoročni uticaj na ljudsko zdravlje.