Hrišćani širom regiona obilježavaju Veliku subotu kao dan žalosti i pripreme za Vaskrs

Velika subota, koja prema julijanskom kalendaru ove godine pada 4. maja, posvećena je sjećanju na sahranu Isusa Hrista i njegov boravak u grobu prije Vaskrsenja.

Vjernici pravoslavne vjeroispovijesti širom Bosne i Hercegovine i regiona obilježavaju Veliku subotu, drugi dan hrišćanske žalosti, koji prema tradiciji simbolizira vrijeme između raspeća Isusa Hrista i njegovog uskrsnuća. Ovaj dan, koji prema julijanskom kalendaru ove godine pada 4. maja, centralan je dio vaskršnjih praznika i posvećen je sjećanju na Hristovu sahranu i boravak u grobu.

Prema crkvenom predanju, Velika subota je jedina subota u godini tokom koje se strogo posti na vodi. Vjernici se okupljaju u crkvama na liturgijama, provode dan u molitvi i tišini, prisjećajući se trenutka kada je, prema hrišćanskom učenju, Isus Hristos dušom sišao u podzemni svijet kako bi razorio vrata pakla i omogućio spasenje ljudskom rodu. Kako pojašnjavaju sveštenici, ovaj dan označava kraj starog duhovnog poretka i početak novog kroz Hristovo vaskrsenje.

Na Veliku subotu se u pravoslavnim hramovima služi liturgija Svetog Vasilija Velikog. Do čitanja Apostola sveštenstvo nosi crne odežde, simbolizujući žalost, a potom prelazi u bijele, što označava radost predstojećeg Vaskrsa. Posebnost ove liturgije ogleda se i u tome što se jevanđelje čita ispred Hristovog groba, a ne sa amvona, podsjećajući na trenutak kada je anđeo objavio ženama mironosicama vijest o Hristovom vaskrsenju.

Jutrenje Velike subote, koje se danas najčešće obavlja uveče na Veliki petak, uključuje ophod oko hrama sa Plaštanicom – platnom kojim je, prema predanju, Isusovo tijelo bilo umotano nakon skidanja sa krsta. U toku službe čitaju se stihovi 118. psalma i statije, pjesme posvećene sjećanju na Hristov grob, bol Bogorodice i nadu u vaskrsenje.

U Jerusalimu, u hramu Groba Gospodnjeg, svake godine na Veliku subotu vjernici svjedoče pojavi Blagodatnog ognja, događaju koji ima poseban značaj za pravoslavni svijet. Prema tradiciji, jerusalimski patrijarh iznosi kandilo koje se čudesno pali u samom grobu Hristovom, a plamen se potom prenosi okupljenim vjernicima.

Velika subota je i posljednji dan Vaskršnjeg posta, a naredni dan, Vaskrs, obilježava se kao praznik pobjede života nad smrću, završavajući dane žalosti i otvarajući period radosti i porodičnih okupljanja. Vjerske zajednice pozivaju vjernike da Veliku subotu provedu u duhovnom miru, molitvi i pripremi za najveći hrišćanski praznik.