Običaji Velikog četvrtka: djevojačke tradicije i narodna vjerovanja u Bosni i Hercegovini

Pravoslavni vjernici obilježavaju Veliki četvrtak 4. aprila, a brojne tradicije vezane za ovaj praznik i dalje su žive u ruralnim dijelovima zemlje.

Veliki četvrtak, jedan od najvažnijih dana u pravoslavnom kalendaru, obilježava se širom Bosne i Hercegovine kao dan sjećanja na Posljednju večeru Isusa Hrista sa apostolima. Ovaj praznik nosi bogatu simboliku i veliki broj običaja, posebno među mladima i djevojkama, koje i danas njeguju tradiciju predviđanja budućnosti kroz narodne rituale.

Prema narodnom vjerovanju, djevojke na večer uoči Velikog četvrtka ispod jastuka stavljaju ogledalo, češalj i peškir. Prije spavanja izgovaraju tradicionalnu molitvu: „Koji je moj suđenik neka dođe noćas da se obriše peškirom, češljem da se očešlja, ogledalom da se ogleda.“ Smatralo se da će upravo mladić koji im je suđen doći u san, a prema tom snu djevojke su tumačile svoju budućnost.

Uz ovaj običaj, u pojedinim krajevima zemlje, naročito u sjevernim i istočnim dijelovima, djevojke su uoči praznika sadile bosiljak u vrtu. Sutradan bi posmatrale otiske na zemlji: ako bi ugledale trag kopita, vjerovalo se da će se udati izvan svoga sela, dok bi otisak ljudske šake ili stopala značio da će ostati u zajednici. Ovakva tumačenja i danas su dio usmenog predanja u mnogim porodicama.

U selima Šajkaške regije, kako navode etnolozi, djevojke su na Veliki četvrtak prije zalaska sunca tresle rodna voćna stabla ili zovu, a zatim pažljivo osluškivale koje će ime prvo čuti u selu. Vjerovalo se da ime koje prvo dođe do njihovih ušiju nosi ime budućeg supruga, što je bio izvor iščekivanja i radosti u zajednici.

Etnologinja Mirjana Jovanović pojašnjava kako su ovakvi običaji imali važnu ulogu u društvenom životu mladih: „Rituali Velikog četvrtka prožeti su simbolikom nade, ljubavi i zajedništva. Oni su pružali mogućnost djevojkama da u okviru tradicionalnih pravila izraze svoja osjećanja i želje za budućnošću.“

Pravoslavna crkva naglašava da su običaji vezani za Veliki četvrtak duboko ukorijenjeni u vjeri, ali i u narodnoj tradiciji. „Ovi običaji ne proturječe duhu praznika, već ga dopunjuju i omogućuju mladima da, kroz igru i vjerovanje, osjete povezanost s generacijama prije njih“, navodi sveštenik Marko Petrović u izjavi povodom praznika.

Iako se danas najviše zadržavaju u ruralnim sredinama, pojedine porodice u urbanim dijelovima Bosne i Hercegovine nastoje prenijeti ove običaje mlađim generacijama, ističući važnost njegovanja kulturne baštine. Stručnjaci za tradiciju smatraju da ovakvi rituali, pored vjerskog značenja, doprinose očuvanju identiteta i osjećaja pripadnosti zajednici.

Pored običaja vezanih za djevojke, Veliki četvrtak je i vrijeme priprema za najveći hrišćanski praznik, Vaskrs, kada se tradicionalno farbaju jaja i spremaju posebna jela. Ovi običaji ostaju snažan simbol porodičnog okupljanja i okupljaju vjernike širom zemlje u duhu zajedništva i poštovanja tradicije.