Vjernici obilježavaju dan Svetog Aleksija Rimskog, zaštitnika prosjaka i putnika

Pravoslavna crkva 17. marta obilježava praznik Svetog Aleksija, poznatog kao ‘Čovjek Božiji’, a vjernici vjeruju da na ovaj dan nije dobro odbiti pomoć potrebitima.

Pravoslavni vjernici širom regiona danas obilježavaju dan Svetog Aleksija Rimskog, poznatog i kao ‘Čovjek Božiji’, koji se prema crkvenom kalendaru slavi 17. marta, odnosno 30. marta po gregorijanskom kalendaru. Sveti Aleksije je rođen u Rimu u periodu vladavine cara Honorija, u uglednoj i imućnoj porodici, a predanje ga opisuje kao izuzetno pobožnog čovjeka koji je cijeli svoj život posvetio skromnosti i pomaganju drugima.

Prema crkvenom predanju, Aleksije je bio sin jedinac i, uprkos želji roditelja da se oženi, odlučio je napustiti dom i živjeti kao prosjak putujući Rimskim carstvom. Tokom 17 godina života proveo je u siromaštvu, šireći hrišćansku vjeru i posvećujući se molitvi. Nakon povratka u Rim, neprepoznat od svojih roditelja, nastavio je živjeti u kolibi u dvorištu njihove kuće, gdje je proveo još 17 godina u isposničkom životu.

Vjernici vjeruju da su se u trenutku njegove smrti u crkvi Svetih apostola čuli glasovi koji su pozivali da se pronađe ‘čovjek Božiji’. Tek tada je otkriveno da je skromni prosjak iz dvorišta zapravo Aleksije. Prema predanju, njegovo lice je nakon smrti zračilo svjetlošću, a u ruci je držao papir sa svojom životnom pričom koju su kasnije pročitali roditelji i supruga.

Sveti Aleksije je proglašen zaštitnikom prosjaka, putnika, bolničara, hodočasnika i dadilja. Njegov kult je bio snažno prisutan i na Istoku i na Zapadu, a danas ga poštuju obje hrišćanske crkve. Vjernici tradicionalno vjeruju da na dan ovog praznika ne treba odbiti pomoć siromašnima ili prosjacima, kako se ne bi uvrijedio svetitelj.

U narodnom predanju, dan Svetog Aleksija se smatra prilikom za činjenje dobrih djela i brigu o onima kojima je pomoć najpotrebnija. Mnogi vjeruju da su se kroz dodir s njegovim tijelom dešavala iscjeljenja, a da je iz njegovih moštiju poteklo sveto miro. Glava Svetog Aleksija, prema crkvenim izvorima, čuva se u manastiru na Peloponezu.

Crkveni službenici podsjećaju vjernike na značaj ovog praznika i vrijednosti samilosti, naglašavajući da se tradicija poštovanja Svetog Aleksija prenosi generacijama. ‘Sveti Aleksije je primjer istinske hrišćanske skromnosti i nesebičnosti. Njegov život nas podsjeća da se vrijednost čovjeka ne mjeri bogatstvom, već djelima milosrđa’, istaknuto je u nedavnom obraćanju vjerskih zvaničnika.

Obilježavanje ovog praznika širom pravoslavnih zajednica podrazumijeva molitvu, prisustvo liturgijama i pomaganje potrebitima, čime se nastavlja tradicija kojom je Sveti Aleksije postao uzor hrišćanskog života.