Uvoz sirovina u Srbiji premašio 41,9 milijardi eura, trećina otpada na repromaterijale

Domaća industrija sve zavisnija od uvoza metala i polimera, kineske investicije mijenjaju strukturu izvoza

Više od trećine ukupnog uvoza Srbije prošle godine činili su repromaterijali za industriju, uključujući metale, hemikalije, plastiku i industrijske materijale, pokazali su podaci Republičkog zavoda za statistiku. Ukupan uvoz dostigao je 41,9 milijardi eura, što je rast od 7,2 posto u odnosu na prethodnu godinu. Iako se dio ovih sirovina proizvodi i u Srbiji, praznina nastala nakon gašenja društvenih preduzeća nije popunjena, a privatne firme i strane kompanije koje su preuzele dio tih poslova uglavnom ne nude povoljne uslove domaćoj industriji.

Najveći dio uvoznih komponenti usmjeren je ka mašinskom, automobilskom i građevinskom sektoru. Uvoz aluminijuma, bakra i cinka iznosio je 1,2 milijarde eura, dok su gvožđe i čelik također prevazišli milijardu eura. Pored toga, gotovo 800 miliona eura potrošeno je na uvoz polimerskih sirovina, što ukazuje na visok stepen uvozne zavisnosti čak i za materijale sa lokalnom proizvodnjom.

Srbija se sve više integriše u globalne lance vrijednosti, ali se struktura tih lanaca mijenja – umjesto osnovnih sirovina, sada dominiraju polufabrikati, sklopke, čipovi i dijelovi za elektronske uređaje. Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Predrag Bjelić naglašava da se u izvozu Srbije povećava učešće stranih komponenti, posebno iz Azije. Kineske kompanije kroz direktne investicije u proizvodnju ruda ili guma koriste Srbiju kao bazu za izvoz svojih proizvoda u Evropsku uniju, zaobilazeći određene trgovinske barijere koje je EU postavila prema Kini.

Pad bazične proizvodnje naročito je pogodio sektore poput tekstilne industrije, gdje je nekada postojao zaokružen proces od sirovine do gotovog proizvoda. Željko Pavlović, vlasnik firme Textil Užice, navodi da je sada kompletan tekstilni materijal nabavljen iz Turske i Kine, dok je domaća proizvodnja skromna i neisplativa. Turski i kineski proizvođači, uz podršku državnih subvencija i ukidanje carina, postali su konkurencija na lokalnom tržištu, a dosadašnje investicije u otvaranje pogona u Srbiji nisu donijele očekivane rezultate zbog nedostatka radne snage i rasta cijene rada.

Privilegovani položaj stranih dobavljača i kompanija koje rade za izvoz dodatno ograničava dostupnost domaćih sirovina za lokalne firme, što utiče na strukturu domaće industrije i njenu konkurentnost. Povratak na model zaokružene proizvodnje zahtijevao bi velike državne subvencije, koje trenutna ekonomska situacija ne može izdržati.