Leonora i Časlav Todić: Ljubav jača od predrasuda na Kosovu

Porodica iz Skulanova već više od decenije gradi skladan život, uprkos izazovima i razlikama

U selu Skulanovo, blizu Lipljana na Kosovu, Leonora i Časlav Todić već više od deset godina žive u braku koji je primjer zajedništva i tolerancije. Časlav, Srbin iz ovog kraja, i Leonora, Albanka iz Albanije, roditelji su dvoje djece i svakodnevno ruše predrasude koje još postoje kada su u pitanju mješoviti brakovi.

Put do porodične sreće nije bio jednostavan. Časlav je čak šest puta išao u Albaniju tražeći životnu partnerku, a tek šesti put je pronašao Leonoru. “Dođe, uzme me poznanik iz Prizrena, pa zajedno idemo za Albaniju. Nekad se svidi, nekad ne, ali šesti put je bilo sreće”, rekao je Časlav. Njegova porodica nije imala ništa protiv njegovog izbora, a on naglašava da mu je najvažnije bilo da mu je supruga dobra osoba, bez obzira na nacionalnost.

Za Leonoru su prvi mjeseci u Skulanovu bili posebno teški jer nije znala srpski jezik. “Kad sam se udala, nisam razumjela ljude oko sebe. Tek nakon šest mjeseci počela sam bolje da govorim i razumijem”, prisjetila se. Danas porodica živi skromno od Časlavljeve plate i rada na zemlji, a Leonora ističe da im je međusobna složnost najvažnija.

Veliki izazov za Leonoru predstavlja nedostatak lične karte zbog čega više od deset godina ne može da se zaposli niti u jednoj instituciji. Otvorila je malu krojačku radnju, ali zbog nedostatka klijenata i dokumenata, posao ne napreduje. “Sa muževljevom platom jedva izlazimo na kraj. Nemam ličnu kartu, ne mogu da radim. Do skoro nisam imala ni zdravstvenu knjižicu, svaki pregled sam morala da platim, tako je bilo i prilikom porođaja”, ispričala je Leonora.

Leonora je samoinicijativno promijenila vjeru i prihvatila nove običaje. “Privikla sam se na slavlje, mesim slavski kolač i za Božić idem u crkvu. Promijenila sam vjeru, ali to je bila moja volja. Nisam ni slutila da će mi to postati dio svakodnevice”, priznala je. Časlav je dodao: “Nisam je tjerao, nisam ni tražio. To je željela sama.”

Njihova djeca, Ognjen i Lena, odrastaju u toploj porodičnoj atmosferi. Ognjen, koji ima devet godina, priželjkuje novi računar, dok Lena, sedmogodišnjakinja, više voli autiće i raduje se mogućnosti da dobije telefon.

Skulanovo je nekada imalo 84 domaćinstva, a danas ih je ostalo oko 40, većinom sa starijim stanovništvom. Uprkos izazovima, porodica Todić daje nadu zajednici i pokazuje da su ljubav, razumijevanje i podrška najvažniji temelji svakog braka. Časlavljev otac Čedomir ističe: “Što je ona Albanka, meni nije važno. Važno je da su složni i da se poštuju.”

Na Kosovu danas ima više od sto brakova u kojima su muževi Srbi, a supruge Albanke iz Albanije. Priča Leonore i Časlava potvrđuje da granice postoje samo ako ih sami postavimo i da je zajedništvo moguće tamo gdje postoji međusobno poštovanje.