Bojan Marović iskreno o teškim počecima: Jeo sam ostatke sendviča i kasnio s kirijom

Pjevač je u emisiji otvoreno govorio o nemaštini i situacijama kada je ostajao bez honorara, prisjećajući se svojih prvih koraka u Beogradu

Bojan Marović, poznati pjevač iz Crne Gore, otvoreno je govorio o svojim prvim muzičkim koracima i izazovima sa kojima se suočavao na početku karijere. Gostujući u emisiji ‘Preživjeli’, Marović je podijelio detalje iz perioda kada je, uprkos popularnosti, bio bez osnovnih sredstava za život.

Kako je ispričao, 2003. godine došao je u Beograd s velikim snovima i potpisanim ugovorom, ali su realnost i svakodnevica bili daleko od sjaja estrade. “Na svim mogućim tržnim centrima bio je moj poster, ljudi su me salijetali na ulici, bio sam najtraženiji izvođač, a nisam imao dinara u džepu. Sećam se, dođem sa nastupa i kažu mi sutra ćemo ti dati novac i nikad ga ne dobijem. Kasnio sam da platim kiriju, zagrevao sam bajat hljeb toliko puta da bi se zapalio u mikrotalasnoj. Sećam se da sam imao tri mjeseca oko 40 nastupa, a završio sam tako što sam jeo ostatke sendviča drugog čovjeka”, ispričao je Bojan.

Pjevač je priznao da su ga tada najviše pogađale situacije kada ujutro nije imao novca za doručak, ali je i dalje morao održavati imidž pred fanovima. “Dešavalo se da se probudim i nemam od čega da kupim doručak. Onda izađem na ulicu i ljudi se slikaju sa mnom, a ti samo moliš boga da ne sretneš nekoga da moraš da ga pozoveš na kafu, jer nemaš kako da je platiš. Danas se toga ne stidim, jer je to trnje koje je moralo da mi načne kožu i da shvatim da zbog muzike treba krvariti. Tada sam bio ponosan da ovo sve kažem, tek posle 20 godina sam rešio da ispričam istinu, jer na estradi ne smeš da ćutiš. Oduvijek sam se razlikovao od estrade i zato i nisam za šoubiznis. Samo sam želio da budem jedan običan momak iz kraja i danas se tako ponašam. Nikad nisam žudeo za skupim stanovima, kolima, već sam želio da imam novca da bih uložio u muziku. Nikad se nisam bahatio, jer sam tako vaspitan. Na početku nisam želio da sjedim po kafićima, nisam izlazio u grad, na nastupe sam nosio knjige, to me je držalo budnim i trezvenim, a ne estradne priče. E to me je na kraju i koštalo i zato sam bio toliko puta opljačkan od strane menadžera.”

Marović je u razgovoru otkrio i kako su mu prvi pokušaji da se probije na festivalima nailazili na nerazumijevanje, dok su neki čak komentarisali da su njegove pjesme “glupe”. Ipak, upornost se isplatila, a Bojan danas svoje iskustvo vidi kao važnu životnu lekciju.

Njegova priča podsjeća mnoge mlade izvođače da put do uspjeha često nije lak i da iza svjetala reflektora često stoje godine borbe i odricanja.