The AI Doc istražuje kako preživjeti neizvjesnu budućnost sa vještačkom inteligencijom

Dokumentarac donosi razgovore sa vodećim AI stručnjacima i kritičarima, prikazujući polarizirane stavove o uticaju vještačke inteligencije na društvo

Novi dokumentarni film ‘The AI Doc: Or How I Became an Apocaloptimist’, reditelja Daniela Rohera, premijerno dolazi u kina ovog vikenda, fokusirajući se na sveprisutnu anksioznost oko budućnosti koju oblikuje vještačka inteligencija. Roher, vođen ličnom brigom za svijet u koji odgaja dijete, istražuje da li nas očekuje AI-utopija ili potencijalno distopijska stvarnost, razgovarajući sa istaknutim zagovornicima i kritičarima ove tehnologije.

Film uključuje intervjue sa poznatim ličnostima iz AI zajednice poput Karen Hao, autorice knjige ‘The Empire of AI’, istraživačice Emily Bender, te izvršnog direktora kompanije Anthropic, Daria Amodeija. Iako dokumentarac ne donosi revolucionarne nove uvide za tehnički upućene gledatelje, cilj mu je približiti kompleksan svijet AI-a široj publici, posebno onima koji povremeno koriste alate poput ChatGPT-a ili Google Gemini, ali nisu svjesni kontroverzi koje ih prate.

Roher kroz film prikazuje intenzivnu, gotovo religioznu posvećenost nekih članova tehnološke zajednice ideji umjetne opće inteligencije (AGI), koja bi mogla nadmašiti ljudske sposobnosti. S druge strane, film daje prostor i glasovima kritike, poput Tristana Harrisa iz Centra za humaniju tehnologiju i lingvistkinje Emily M. Bender, koji upozoravaju na moguće negativne posljedice širenja AI-a. Posebno je izražen osjećaj zabrinutosti, jer pojedini stručnjaci za AI procjenu rizika smatraju da bi nadolazeće generacije mogle biti izložene ozbiljnim izazovima.

Dokumentarac koristi dinamičnu naraciju i animacije kako bi zadržao pažnju gledatelja, ali neki od kritičara smatraju da bi film mogao dublje istražiti uzroke i posljedice razvoja AI-a. Iako se u filmu pojavljuje i bivša Google-ova istraživačica Timnit Gebru, njen pogled na povezanost AI-a i tehnološkog autoritarizma nije detaljno razrađen. Roher na kraju zauzima stav “apokaloptimiste” – priznaje rizike koje AI nosi, ali vjeruje da društvo ima mogućnost da utiče na smjer razvoja ove tehnologije.

Film ukazuje na primjere otpora prema nekim AI rješenjima i sugeriše da bi kolektivna zabrinutost javnosti mogla natjerati tehnološke kompanije da reaguju na zahtjeve korisnika. Iako ‘The AI Doc’ ne nudi konačne odgovore, otvara važan prostor za diskusiju o ulozi vještačke inteligencije u savremenom društvu.