Vlado Šćepanović donio titulu Partizanu košem u posljednjoj sekundi protiv Hemofarma 2004.

Šćepanovićev odlučujući pogodak u dvorani Milenijum donio crno-bijelima trofej, trener Duško Vujošević ostao upamćen po povjerenju i emotivnoj reakciji

Vlado Šćepanović, bivši košarkaš Partizana, upisao se u historiju kluba odlučujućim košem u posljednjoj sekundi četvrte utakmice finala plej-ofa nacionalnog prvenstva 2004. godine protiv Hemofarma u Vrbasu. U prepunoj dvorani Milenijum, Partizan je bio na pragu da seriju odvede u majstoricu, ali Šćepanović je iz gotovo nemoguće pozicije pogodio za pobjedu i donio crno-bijelima jednu od najdramatičnijih titula pod vodstvom trenera Duška Vujoševića.

Nakon meča uslijedilo je veliko slavlje i emotivan zagrljaj između Šćepanovića i Vujoševića, što je ostalo upamćeno u navijačkoj memoriji. “Sjećam se tog trenutka kada sam postigao koš za titulu. Bila je to izuzetno teška sezona za mene – operisao sam diskus herniju i šest mjeseci se oporavljao. Bilo je teško vratiti se na teren, ali uspio sam i odigrao sezonu do kraja, te postigao taj najvažniji koš. Dule je tada rekao u novinama: ‘Sve mu se vratilo, jer je zaslužio i vjerovao sam u njega.’ To su stvari koje se pamte cijeli život”, izjavio je Šćepanović.

Šćepanovića i Duška Vujoševića, osim uspjeha u Partizanu, veže i zajedničko crnogorsko porijeklo i sličan mentalitet. Šćepanović je kroz anegdotu opisao njihov odnos: “Na treninzima i utakmicama često smo ulazili u rasprave, sve košarkaške prirode. Sjećam se jedne situacije kada sam se iznervirao na terenu i tražio zamjenu za saigrača, smatrajući da ćemo izgubiti zbog njega. Vujošević je izvadio mene iz igre, rekao mi da se ne mogu tako ponašati, a nakon dvadesetak sekundi pozvao me nazad: ‘Ajde, ulazi nazad, idiote, jedini ti možeš ovo da dobiješ.’ Takvo je bilo naše povjerenje, znao je kako ću reagovati i da ću preuzeti odgovornost. Povjerenje koje mi je dao bilo je bezrezervno, a ja sam znao da ga vratim.”

Posebno je Šćepanović izdvojio i riječi Duška Vujoševića prije nego što je preuzeo trenersku funkciju u Partizanu, u periodu kada se klub nalazio u izuzetno teškoj situaciji: “Ostao mi je u sjećanju naš posljednji susret, kada smo popili kafu prije nego što sam preuzeo Partizan. Rekao mi je: ‘Znaš i sam, ulaziš možda i u unaprijed izgubljenu bitku, koju niko nije htio da vodi. Ali samo hrabri ljudi ulaze u takve bitke i iz nje ne možeš izaći kao poražen.'”

Ova sjećanja svjedoče o posebnoj vezi igrača i trenera, ali i duhu koji je krasio Partizan u najtežim i najslavnijim trenucima klupske povijesti. Šćepanovićev koš i Vujoševićevo povjerenje ostaju trajno zabilježeni u anale regionalne košarke.