Crkva omogućava uslovno krštenje osobama bez dokaza o prethodnom obredu

U slučajevima kada nema zapisa ni svjedoka o krštenju, vjerske zajednice primjenjuju poseban obred radi duhovnog mira vjernika.

Pitanje neizvjesnosti o tome da li je osoba krštena javlja se kod pojedinaca čiji roditelji ili staratelji nisu ostavili jasne tragove o ovom vjerskom obredu, posebno među generacijama rođenim tokom perioda kada su vjerske slobode bile ograničene na prostoru bivše Jugoslavije. Prema izjavama predstavnika vjerskih zajednica, crkveni matični registri predstavljaju primarni izvor podataka o izvršenim krštenjima, ali ratna razaranja i druge okolnosti dovele su do gubitka ili uništavanja mnogih arhiva.

Protojerej Blagoje Katić, starešina Sabornog hrama Svetih apostola Petra i Pavla u Petrovaradinu, objasnio je da je prvi korak za svaku osobu koja nije sigurna u svoj vjerski status detaljna provjera crkvenih knjiga u mjestu rođenja ili prebivališta roditelja. “Najprije se savjetuje da se provjere crkvene evidencije, gdje se obično nalaze svi podaci o krštenjima. Ako su knjige nedostupne, uništene ili izgubljene, preporučuje se da se pokušaju pronaći svjedoci, poput rodbine, kumova ili prijatelja porodice koji mogu potvrditi da je obred obavljen”, naveo je Katić u razgovoru za medije.

Problem postaje složeniji kada ne postoje ni pisani tragovi ni živi svjedoci. S obzirom na to da se krštenje u hrišćanskoj tradiciji smatra neponovljivim činom, crkva izbjegava bilo kakvo ponavljanje obreda bez valjanih dokaza da on nije prethodno izvršen. “U slučajevima kada se zaista ne može utvrditi da li je osoba krštena, sveštenik obavlja poseban čin uslovnog krštenja. Tom prilikom koristi se formula: ‘Ako nisi kršten(a), krštava se sluga Božiji (ime) u ime Oca i Sina i Svetoga Duha’, čime se izbjegava rizik od ponavljanja svetog čina, ali se vjerniku omogućava duhovni mir”, istakao je protojerej.

Ovakva praksa nije rijetka kod osoba čije su porodice iz različitih razloga krštenje obavljale u tajnosti, posebno u vrijeme kada su vjerske aktivnosti bile društveno nepoželjne ili čak sankcionisane. Stručnjaci za vjerska pitanja naglašavaju da je uslovno krštenje prihvaćeno rješenje u katoličkoj, pravoslavnoj i nekim protestantskim tradicijama, a cilj mu je zaštita svetosti sakramenta i poštovanje duhovnih potreba pojedinca.

“Crkva daje veliki značaj svakom vjerniku i njegovoj potrebi za duhovnim identitetom. Zbog toga se i pristupa ovakvim slučajevima s posebnom pažnjom i razumijevanjem”, navodi Katić. Dodaje da, iako su slučajevi potpune neizvjesnosti rijetki, crkvene zajednice su razvile jasne procedure kako bi svako ko sumnja u svoj vjerski status mogao pronaći rješenje i mir.

U slučaju potrebe za uslovnim krštenjem, preporučuje se da se osoba obrati lokalnom svešteniku ili župniku, koji će na osnovu razgovora i raspoloživih informacija odlučiti o daljim koracima. Vjerske zajednice pozivaju građane da čuvaju i prenose podatke o ovakvim obredima potomcima kako bi se izbjegle slične nedoumice u budućnosti.